Dropshotski je napisao/la:
Mislim kad se to prebrajanje krvnih zrnaca i boja kože odvede do punog ekstrema - dođe se do zaključka da svi imamo zajedničke pretke.
I što sad? Tko je veći Hrvat? Stranac koji dođe u Hrvatskoj i pridonese njenom obogaćivanju svojim trudom i zalaganjem i poštenjem.
Ili domaći pljačkaš koji se na hrvatstvo poziva samo kad mu to paše da bi dobio smanjenu zatvorsku kaznu ili izbjegao istu?
Dontaye Draper - koji si je osigurao egzistenciju u Madridu - možda ne bi ni igrao ovoga ljeta da se odazvao pozivu naš - zdrav i prav - Zoran Planinić. Ali NIJE. Draper ima hrvatsko državljanstvo (kao i Pešalov, kao i Kirilova i ruskinje koje su igrale za srebrne odbojkašice, itd.) i nije odhebao reprezentaciju kad se fino smjestio u Madrid - daleko od Hrvatske. Čovjek je došao potrošiti svoje ljeto i trud i rad za Hrvatsku koja nije nit famozna Španjolska, niti velika Rusija - nego srednja klasa euro košarke s anamnezom tragičnih ispadanja s velikih natjecanja.
Iako se načelno slažem da bi igrači stranog porijekla trebali biti naturalizirani u Eduardovoj mjeri - ne mogu se prisiliti da odbacujem a priori Draperov rad i volju i doprinos ovoj reprezentaciji. Reprezentaciji zemlje čiji su košarkaški centri devastirani, košarkaški tereni napušteni, a košarka kao sport marginaliziran u medijima te kolektivnoj nacionalnoj svijesti. Jedan igrač sam - ne može ništa posebno. A čitava naša momčad oko Drapera prolazi po skoro svim standardima u prihvatljivog hrvatskog reprezentativca - zar ne.
Ne vidim zašto bi itko zbog jednog igrača govorio da Hrvati ne znaju igrati košarku? Draper je pomogao momčadi, ali nikad nije dao najviše poena, nikad nije dao odlučujući završni Holdenovski koš - barem ne još. On nama ne predstavlja pola momčadi kao Bo McCaleb. Čovjek je jednostavno podmetnuo leđa kada nam je leđa okrenuo onaj pravi naše gore list. To sam mu priznao i prije prve tekme sa Španjolskom. Da je plaćenik mogao je samo mirno poslati ispričnicu Repeši s velikim - ''ne, hvala - završio sam svoju reprezentativnu avanturu''.
Domoljubje se pokazuje u djelima, a ne riječima, prezimenima, vjerom ili bojom kože. Po tome je veći domoljub Dontaye nego oni koji su reprezentaciji okrenuli leđa bez valjanog razloga. I uopće ih nemam namjeru zbog toga prozivati - nego samo uzeti kao primjer za usporedbu.
Ova reprezentacija (reprezentirati - predstavljati) ne samo da predstavlja hrvatsku košarku nego čak i falinge njenih klubova (Cibona) i liniju njenog razvoja. Nijedan profesionalac ne trenira čitavo ljeto za klub - praktički besplatno.
Kažem, bi li mi bilo draže da je Planinić tu? Itekako! Ali ako ga već nema - ne namjeravam omalovažavati zbog toga Drapera ili čitavu ovu reprezentaciju te sve što su napravili nazivajući ih plaćenicima ili klubom. Tko je u ratu bio veći domoljub? Onaj stranac koji je došao dobrovoljno na prvu liniju ili onaj koji se sklonio privremeno u Njemačku? Neukusna paralela, ali barem razumljiva za sve pobornike ''čistokrvnog'' patriotizma.
Inace moji kuci Drapera zovu "Ličanin" (Pitali odakle je a ja na prvu bubnem odnekud iz Like
a ruka na srcu dok ide himna je vrh ubiranja simpatija...
Čovjek nije tu da ubere neku lovu sa strane kao sto se neke placa strance da igraju za neke repke nego tocno vidis u njegovim potezima da daje koliko moze, srcano...ne igra preko one stvari i jednostavno mi je dio nase klape, ove za koju evo zivimo ovih dana, toliko mi je uklopljen da ne primjecujem ama bas nikakvu razliku.