ajmo usporedit što se promijenilo os SP-a. po meni francuzi su značajno jači, grci također. španjolci su slabiji, srbima je bjelica izuzetno napredovao a mi smo jači za perasovića (?) i za značajnu ulogu marija hezonje

Ako niste primijetili, na Indexu je prije nekoliko dana objavljena analiza (katastrofe od) promocije Eurobasketa u Hrvatskoj. Dobro sažima spomenutu tragikomediju.

http://www.index.hr/eb2015/clanak/eurobasket-zasto-je-hrvatska-napravila-promotivno-samoubojstvo/839255.aspx

kao što smo već pisali, dvorana je multifunkcionalna. rukometni teren (40 metara, 12 više nego košarkaški) čak i nije toliki problem jer iza košarkaškog ide kontrukcija koša koja popunjava dio prostora. međutim, problem je što je dvorana predviđenja i za hokej, a hokejaški teren je dugačak 60 metara, dvostruko više nego onaj košarkaški

naravno da se to moglo puno elegantnije riješiti kod projektiranja dvorane, ali stanje je na žalost takvo kakvo je

http://www.talkbasket.net/17087-eurobasket-2015-team-by-team-prediction-guide.html

talkbasket nam predviđa polufinale

zanimljiv im je poredak:
1. fra
2. špa
3. ita
4.cro

U ovom trenutku može se uspoređivati snaga rostera po sezonama koje su igrači odigrali nakon SP-a. Donekle i pripremne utakmice mogu dati naznaku, obrise igre koju će neka reprezentacija imati, iako i ptičice na grani cvrkuću da su službene utakmice nešto posve drugo.

Malo je reći da smo jači "samo" za Perasovića (ne znam što bi trebao značiti upitnik, jer čovjek je već sada pokazao da je u svemu upgrade u odnosu na Repešu - u odnosu prema medijima, odnosu oprema igračima, uigranoj i razvnovrsnoj obrani, pronalaženju uloga u napadu koje odgovaraju igračkim karakteristikama pojedinaca) i Hezonju (opet uloga Perasa, ali i sezone iza sebe), koji prošle godine "nije postojao", a sada može davati i ti puno na oba kraja terena. Još je mlad, amplitude su prisutne, ali obranu može igrati uvijek , i to jako dobru. 

Dario je, unatoč ne prevelikom napadačkom iskoraku, danas bitno bolji u ondividualnoj i timsoj obrani od prošle godine i za to treba skinuti kapu Dudi Ivkoviću. Žorić je značajno bolji ne go prošle sezone. Ukiću je Peras jasno dao do znanja što se od njega očekuje i ovaj mu to vraća na terenu. Simon je tu negdje, osim što kod Perasa barem pokušava igrati bolju obranu. Tomić u načelu kao igrač nije napredovao, ali je dojam da ga Perasović bolje koristi, prije svega u kreaciji napada. Stipčević ima specifičnu ulogu, prošle godien ga nije bilo, dok o Draperu znamo "sve", samo ga treba dočekati. Draper je svakako za našu momčad bolji, da ne kažemo i suživljen sa ostalim igračima. Ako zanemarimo Bilana čija uloga će biti minorna, ostaje Tomas, koji, ako ostane zdrav, je značajan + u odnosu na prošlo ljeto, kako zbog onoga što može dati na parketu, tako i stvaranja dobre kemije.

Summa summarum, po kombinaciji rostera i struke smo osjetno bolji nego prošle sezone. Sad ostaje za vidjeti kako će to funkcionirati u pravim utakmicama, pogotovo prvim dvjema.

mah pusti to što je žorić odigrao u pripremama, cijelu sezonu je igrao malo a i to što je igrao bože sačuvaj. također uzdati se da polomljeni tomas može išta pridonjeti je ultraoptimizam. sedmo mjesto i ja zadovoljan

NBA igrači na prvenstvu

Čisto da bacim osvrt na ovi Eurobasket.

Imao sam stvarno veliku želju poći u metropolu i pogledati cijelu skupinu, na kraju iskrsnu 200 stvari, te financijski jednostavno ne mogu to izgurati. Ali u suštini da sam htio ići išao bi, nije da se hvalim da me žena ne bi zaustavila, već jednostavno sam postao pomalo imun na našu nacionalnu selekciju. Naime, da pobliže objasnim, kao odnos Bareta prema teškim drogama, nakon 20tak godina konzumiranja i liječenja, došao si u fazu da snimaš reklamu za HRT ne se drogirati i piti, znači apsolutno ti je mozak bye bye.

Tako sam i ja nakon debakla za debaklom išao na terapije (gledao NBA i ACB, niz ostalih utakmica gdje mi je pobjednik ne bitan), ali jednostavno ne izlazi onaj trenutak bijesa, kad Kus u turskoj pusti Srbina da položi, ili kad se Marku Tomasu podmeće noga, i za kraj vjerovatno najveći bijes EP u Švedskoj kad Mula nije mogao loptu prenijeti na protivničku polovicu. Ok bilo je tu ekstaza od 3 marka tomasa španjolcima, pa OI u Pekingu, ali sve u svemu šteta je načinjena i povratka nema.

Sada kada sam se izlječio i kada gledam reprezentaciju totalno ravnodušno, u suštini se sve više smijem potezima našeg Jaska, Markote i ostalih bolesno poremećenih (košarkaški mislim) košarkaša. Došle mlade snage, novi polet, imamo trenera napokon kojeg smo htijeli, odletio Danko, praktički da uzmemo medalju, rekao bih kao iz bajke. 

Teško će me vratiti više ikad onaj naboj kad se gleda košarka i kad igra Hrvatska, daleko od toga da ću sretan biti kao i nervozan, ali nema više onoga, kad će ta utakmica, te hoćemo li napokon pokazati muda nekome.

Što se tiče očekivanja na ovom EPu, vidim opet smo kandidati za medalju, tako da mislim da nema ništa od nas i ovaj put, čisto iz razloga što ova ekipa može jedino naprijed kada bude imala 12 igrača, a 10 igrača i dva koja šlepaju, to jest štetočine. Meni je Roko drag, ali jednostavno njegova košarka i košarka Zubčića su odavno prestale biti dvosjekli mač.

Možda sam i dalje pod dozom razočaranja, ali stvarno ne vidim napredak dok cijela generacija ne otiđe, od Roka pa do Marka Tomasa (koji je najmanje kriv od cijele generacije), jer stigma luzerska je tu.