Ajde da napisem koju rec. Nema puno toga da se kaze, nas los dan, odigrali smo veoma lose, Litvanci apsolutno zasluzeno u finalu.
Ne znam koji mi je djavo, nikad se ovako u zivotu nisam osecao posle nekog poraza... Bukvalno ne osecam nikakvu nervozu, hocu da napljujem igrace, ali jednostavno ne mogu. Zbog toga moram da im zahvalim sto su uradili za ove protekle dve godine, digli srpsku kosarku na totalno novi nivo i doveli me do stanja da ne mogu da pljunem ni na jednog od njih. Kad je Djokovic gubio ovako meceve, znao sam da poludim, a svake nedelje turnir. Ovo se ceka godinu dana, a ja ne osecam nista. Hvala im na ovome, idemo dalje po bronzacnu medalju.
Nije sramota izgubiti u polufinalu! Nas cilj je da se nadjemo na Olimpijskim igrama. Kad budem doziveo da ne idemo na Olimpijske igre, verovatno cu tad osecati tugu. Ovako sam uz momke 100%.
Idemo dalje momci, vi ste nasi sampioni!