Scout Obradoviću i Saviću u Partizanu analizira Pozzecca(pročitajte uvod sa fotografijom) i njegove ragazze.
https://t.co/t1bmzJE69l
Sudar najboljeg ofanzivnog rejtinga (Srbija-135 poena na 100 poseda) i najboljeg defanzivnog rejtinga (Italija-103 poena na 100 poseda). Italija ima jasnu viziju kako želi da igra, ima dosta specijala i jednostavnih rešenja koja koriste u napadu, pitanje je koliko će im to poći za rukom. Pozzeccov crew će svoju trku odvoziti na maksimalnom broju obrtaja, samo je pitanje koji će se motor pojaviti tog dana, onaj iz Fiata, ili onaj iz Maranella.
Italijanski napad ima jasne probleme, koje su skautirali i Itoudis i Mulaomerović(možda i prekasno), kao i Bagatskis. Italija, ukoliko šut za tri ne bude iznadprosečan (trenutno šutiraju 36%), ima problema sa kreacijom ukoliko protivnik jednostavno odluči da switchuje sve. Zato je veoma bitno da Fontecchio i Mannion budu u ritmu, jer su njih dvojica jedini koji su sposobni da sami sebi kreiraju poene u takvim situacijama, Fontecchio protiv bekova i Nico protiv visokih pogotovo. Melli je i tu vitalan, zbog izuzetne sposobnosti čitanja igre, dobro se pozicionira i pravi odlične slipove, ghost screenove, na taj način kreira konfuziju u komunikaciji između protivničkih igrača i stvara prostor.
Datome igra skoro 20 minuta u proseku, zbog čega odbrana definitivno pati (sličan problem kao Hrvatska sa Simonom) i zato kada je u igri, većina stvari se igra za njega. Dosta staggera, iz kojih se odbrane fokusiraju na njega i on, zahvaljujući iskustvu i prepoznavanju situacija, dobro distribuira dalje loptu drugim igračima koji koriste tu fokusiranost odbrane na njega.
Fonte, na italijanskom znači izvor. Simone Fontecchio, najvažnija, ujedno i prva napadačka opcija ove reprezentacije je momak od koga kreće napad Italije i koji je tog dana u Beogradu 2021. pokazao naznake igrača kakav je danas i zašto je dobio ugovor u Utah. Fontecchio je najbolji strelac Italije sa 19,2 poena u proseku, međutim, posebno je interesantno na kakve ga načine sve koriste. Njegov najveći kvalitet i ono što je posedovao sve vreme jeste vrhunski šut iz spot upa. U Baskonii je dodao više elemenata napadačke igre, napada mismatcheve u low postu, kreira prevashodno za sebe u PnR kao ballhandler, a poseduje dovoljno size-a da se iskoristi i kao screener. S obzirom na 5 out sistem u napadu, od njega se očekuje da pored Manniona, kreira više i za druge napadanjem dubine. Za sad šutira 42% na nešto više od 7 pokušaja iz igre za 3, što je izvanredno, s obzirom da uzima i šuteve iz driblinga, skoro uopšte ne šutira iz spot upa, već mora da kreira sebi šut.
Agresivnost i napadanje ofanzivnog skoka je nešto što Pozzecco traži, agresivnost je zapravo stvar koja je falila ranijim selekcijama Italije, a ova živi od toga i nadomešćuje dosta stvari. Italija je 3. ekipa po broju ukradenih lopti na meču, tačno 9 ih uzimaju i čak 5 igrača beleži više od jedne ukradene po meču (Fontecchio, Melli, Polonara, Tonut i Pajola). PnR brane različito, u zavisnosti od toga da li Melli igra sa Polonarom ili Riccijem, ili je jedini visoki a Fontecchio je nominalno drugi. U prvom slučaju, igraju switch gde su veoma agresivni i gde su protivnici u grupi, uporno napadali Mellija, što je Itoudis na jednom time-outu prokomentarisao da ne treba da se napada Melli, već Polonara u tim situacijama kada ostanu protiv beka. To su radili i Hrvati, sa jednakim ishodom se završilo. U drugom slučaju, većinom se igra flat ili drop, kako bi se Ricci ili Datome sakrili, a tu je opet ključni faktor Melli zbog svoje izuzetne inteligencije kada igra help defendera. Ova Italija se ne plaši kontakta kao neke prethodne, ona igra u kontaktu i koristi ga kao svoju prednost. Pajola je uz Diaza i Jaramaza na ovom prvenstvu verovatno najkvalitetniji u vršenju pritiska na loptu, a Pozzecco je tek nakon utakmice s Hrvatskom priznao da je trebao da mu da više minuta.