Tri naša najtalentiranija razigravača nakon Ukića starijeg su bili Toni Prostran, Toni Katić i Lovro Gnjdić...
Prva dva uz teške ozljede su imali limit sa fizikalijama, no Prostran je imao baš taj ubojiti instinkt za asistiranje i zabijanje. Katić je već imao bolje fizikalije za seniorsku košarku, slabiji pregled igre od Prostrana i mučio ga je šut.
Gnjidić je imao sve, prirodan talent i fizikalije, taman kada smo mislili da smo dočekali pravog kreativca kola su u njegovu slučaju krenula nizbrdo....
Tu bi svakako još dodao i Lovru Bašića kao prirodno nadarenog razigravača nevjerojatnog pregleda igre i kontrole lopte koji je opet imao problem sa fizikalijama...
Ako pogledamo samo suhi sirovi talent za pregled igre mislim da je Bašić tu bio najtalentiraniji. Gnjdić je imao sjajnu kombinaciju fizikalija, visine i košarkaškog iq, no nije imao recimo lidersku crtu, inicijativu u igri i prepoznavanje momenta u igri. U obrani puštao iz tih razloga...
Ukić ima sjajan instinkt za prepoznavanje situacija, trudi se u obrani i dobro prepoznaje kretanja te sjajan rad nogu. U napadu nije sebičan, može jako dobro razigrati, ali je po meni više tip igrača koji će protivnika zasuti koševima nego imati velik broj asistencija. On može, ima pregled i sjajno prepoznaje te nije sebičan, lako stvara višak, ali ima tu dimenziju da te može natrpati i ne libi se to koristiti.
Ne znam koliko je sad to specifično već za ova godišta, no mladi igrači prate trendove i samostalno rade na toj kontroli lopte. Generacije 90-ih su bekovi bili jako loši u tom segmentu i šutu, visoki su bili dosta školovani( Bundović, Šarić, Arapović, Žganec, Žižić, Zubac,...). Sad su visoki dosta limitirani, a bekovi jaki na lopti i šutu.