Neke stvari očito treba izbjegavati pisati, jer je gotovo sigurna stvar da će se netko nakačiti na post i da bude krenula rasprava po ključu tko ima većeg i bez ikakve argumentacije. Imajući u vidu tu opasnost, ja budem riskirao, jer ti moram odgovoriti na poruku.

Ako si ti iz jednog mojeg posta zaključio da se ja vodim nacionalnim, a ne racionalnim u pisanju (naročito na košarkaškog podforumu), a da si pritom preskočio ostalih 2000 postova – onda si ti kralj zaključivanja. Ja niti jednom riječju nikad nisam podcijenio srpsku košarku, dapače, mislim da sam jedan od većih fanova vašeg basketa. Sigurno veći od vaših brojnih navijača koji će na jedan slabiji plasman ''odlepiti'' i sasuti drvlje i kamenje na košarkaške legende poput Željka Obradovića i Duška Ivanovića. Pošto smo utvrdili da volim srpski basket, možemo dalje.

Kada napišem da je srpski basket u velikoj krizi i da su srpski igrači daleko od vrha, onda se vodim faktima. Kao prvo, rezultati
Srbije na velikim natjecanjima nisu loši samo od Litve, već u sedmogodišnjem razdoblju od 2002. do 2009. (da te podsjetim: na četiri velika natjecanja u tom razdoblju niste niti prismrdili medalji). A imali ste kudikamo bolje rostere do preuzimanja reprezentacije od strane Dude Ivkovića. A onda se mag pojavio i sa najmlađom i potpuno nedokazanom srpskom selekcijom uzeo srebro u Poljskoj i nepravedno ostao bez medalje u Turskoj. Rezultati koje ste tada postigli nisu realni, one su plod znanja Dušana Ivkovića, a ne superiorne srpske kvalitete. To se pokazalo odmah u Litvi, a bilo je predviđeno i na ovom forumu. Poslije Litve slijedi neviđena pljuvačina na ishlapljelog, senilnog starca kojeg je vrijeme pregazilo i koji se više ne snalazi u modernoj košarci. Dakle, zaključak 1. kad govorim o krizi srpske košarke je da su vam stručnjaci daleko iznad igračke kvalitete. Ako ti misliš da su igrači poput Tepića, Rašića, Paunića, Marjanovića, Tripkovića kvaliteta dostojna srpske reprezentacije onda ga jebi. Ako ti misliš da su nositelji srpske reprezentacije neka posebna klasa u europskim i svjetskim razmjerima, onda si i dodatno u krivu. Kešelj – rezerva u Olimpyakosu (kod Ivkovića!), Bjelica – rezerva u Caji (kod Ivanovića!), Perović – rezerva u Barceloni (samo nebo zna kako je on tamo i završio), Mačvan – posuđeni igrač Maccabija, Veličković – rezerva u Realu. Dvojicu zaista poštujem kao sjajne igrače – Duška Savanovića i Nenada Krstića (a ni oni nisu ono što se kaže centarska ''krema''). A ako misliš da je Miloš Teodosić faktor X i kvaliteta više, o tome bi se dala razviti posebna diskusija. Osobno, više mislim da je on faktor XXX i rado ću ti argumentirati ako te zanima. Graditi srpsku reprezentaciju i njen budući uspjeh na leđima Miloša Teodosića je poput gradnje kule u pijesku. Dalje, kad govorim o krizi srpskog basketa ne mislim samo na reprezentaciju, već i na opće stanje u vašoj košarci. A tamo imamo sve slabije rezultate juniorskih selekcija, nikad lošiju ligu i klubove, nikad gori Partizan... Dao bih se nagovoriti da mi kažeš da i dalje to nisu jako slabi rezultati (uostalom, nitko nema monopol na vrh vječno), ali usporediti to sa onim što ste činili 90-ih i početkom 00-ih sigurno nije nešto što bi moglo zadovoljiti prosječnog navijača.

E sadi ako možeš pobiti bilo koji navod iz ovog teksta, onda mi ponovno odgovori:

-          - misliš li zaista da srpski basket nije u krizi?

-          - misliš li zaista da su vaši igrači vrh europske i svjetske košarke?

Ovaj put smireno, argumentirano i bez doze sarkazma kakvom si me počastio u prethodnom postu.