Euroligu treba napraviti po principu nogometne Lige Prvaka gdje nikome osim pobjedniku nije zagarantirano sudjelovanje nekim ugovorom i zato je taj projekt uspješan je je više od 100 klubova igralo u zadnjih 20 god.

mozda bi bilo dobro rjesenje, ali takodjer ako se uvede neka vrsta salary cap-a, tj. maksimalni budjet, a ko god zeli veci budjet na svaki euro koji povisi svoj budjet treba dati Eurologi do neke cifre poslje nje sto veca cifra to vise eura dajes na jedan euro ulozen u sebe Euroligi
dok bi Euroliga veci dio tog novca (oko 60%) trebala davati 10 klubova sa najmanjim budjetima u EL ili da sa tim novcem finansira putovanja manje finansiskih mocnih klubova

e to bi onda funkcionisalo

drugim rječima, komunizam

zar je NBA komunizam?
a 85% ovoga je iz NBA (tj. kolicina novca koja ide u manje ekipe, tj. razvoj kosarke)

kakav razvoj košarke u NBA?

shermadini u olimpijakosu. jos jedan odlican potez...

tripko u feneru?

misterija godine . Pianigiani i Tripković u istom timu?

Sutra kreće nastavak, prolaznici su se oprostili, velike zvijerke nastavljaju natjecanje. Po meni se jako dobra košarka igrala u prvoj fazi, bilo je tu sjajnih utakmica, dramatičnih završnica, velikih preokreta... uglavnom, više-manje svega što košarku čini tako privlačnom. Čak se i suđenje drastično popravilo u odnosu na ranije sezone.

Što se tiče TOP 16 društva, opet više-manje sve očekivano, s tim da su neki pokazali bolju, neki lošiju košarku. Neki su igrali iznad očekivanja, neki debelo ispod. Neki su opravdali status favorita, neki ne.

U prvoj skupini igrati će Real, Žalgiris, CSKA, Unicaja, PAO, Efes, Brose i Alba.

Real je odličan. Najavljeno – realizirano, Real je u prvom krugu odigrao taman onoliko koliko treba da bi se bez neke velike muke plasirao dalje. Najuigranija momčad Eurolige sa smrtonosnom bekovskom linijom ne bi trebala imati većih problema osigurati četvrtfinale u ovoj skupini. Izgledaju dominantno, u ACB-u gaze sve redom, u Euroligi se pomalo i švercaju (Cantu), ali na kraju ipak ništa ne prepuštaju slučaju. Ekipa je opet ista, ništa nisu mijenjali, u drugu fazu ulaze Llul, Sergio i Draper na kecu, Rudy i Carroll na šuterskim pozicijama, Suarez i Pocius na niskom krilu, Mirotić i Reyes na četiri te Begić, Slaughter i Hernangomez na centru. Na prvi pogled, feler ekipe je ostao isti – na centru nemaju jednaku kvalitetu kao na ostalim pozicijama, ali što ti uopće treba napadački dominantna petica kad izvana prijete Llul, Rudy i Carroll, a tu je i Mirotićev laki okidač sa poludistance. Prognoza: četvrtfinale.

Žalgiris je najugodnije iznenađenje ovogodišnje Eurolige. Istina, riječ je u vrlo kvalitetnoj momčadi, ali isto tako o momčadi čiju kičmu čine igrači čije su najbolje godine već debelo iza njih  (braća Lavrinovići, Kaukenas, Javtokas – doduše bez minutaže ove godine...) + kad se uzme u obzir da su promijenili gotovo čitav roster prije početka natjecanja (od nositelja iz ranijih sezona ostali samo Popović i Jankunas), iznenađenje je tim i veće. Svakako velike zasluge idu Plazi što je u tako kratko roku ukomponirao četiri nova Amera i litavske veterane-povratnike, a jednako takve i Popu koji igra sjajnu sezonu te je istinski vođa ove momčadi. Uz izvrsnog Marka veseli i preporođeni Delaš, naročito u nekoliko zadnjih utakmica, pa ću svakako navijati da momci iz Zelene šume ugrabe četvrtfinale. Neće biti lako, ali... prognoza: četvrtfinale.

Sigurno neću otkriti toplu vodu s konstatacijom da je CSKA najkompletnija, najbolja, nakreativnija i jedna od atletski najmoćnijih momčadi u Euroligi. U samome startu ih je bilo jako teško gledati, mučili su se i visili u doslovno svakoj utakmici (osim kući protiv Bešiktaša) da bi u nastavku sezone pokazali svu svoju snagu. Ja bih rekao proporcionalno raspoloženju Miloša Teodosića. U prvom dijelu sezone CSKA je bio njegov rob, u drugom dijelu sezone njegovo remek-djelo. Bez obzira što je CSKA pretrpan superkvalitetnim igračima, točno se zna da je Teodosić ključni čovjek ove momčadi. U slučaju da je Miloš Dr. Jekyll - CSKA je najbolja momčad u Europi, kad postane Mr. Hyde - onda je CSKA u gadnim problemima. Crveno-plava armija nema slabog mjesta u momčadi, poduplani su na svim pozicijama i ne znam što bi se trebalo desiti da ne prođu dalje. U Europi ne postoje bolji tandemi od Teodosića i Weemsa na vanjskim pozicijama i statističke mašine Khryape i Krstića u unutarnjoj liniji.

Unicaja je, jednako kao i Žalgiris, promijenila gotovo kompletnu momčad pred ulazak u sezonu. No, za razliku od litavskog predstavnika, u Malagi promjene nisu tako bezbolne. Očekivano toplo-hladno u igrama, mada više toplo nego hladno. Repeša u Europi jako dobro gura, u ACB-u mu se još događaju kiksevi radi kojih učestalo dobija nervne slomove. Ipak, Unicajina sezona trenutno ima čvrsti prolaz, a pred njima je i velika borba za euroligaško četvrtfinale sa Žalgirisom, Panathinaikosom i Efesom (Real i CSKA su nedodirljivi). Naravno da ću navijati za ''naše'', iako sam mišljenja da će u ovoj skupini ostati kratkih rukava. Žalgiris mi jednostavno izgleda bolje i kompaktnije, Efes je brutalno skup i sigurno će morati odigrati barem približno vrijednosti utrpanih zelembaća u momčad, a PAO (kakav god da je) sa Diamantidisom je europska institucija.

Pošto sam otpisao Malagu, četvrtog putnika za 1 finale tražim između Efesa i Panathinaikosa. Turci k'o Turci, vuk dlaku mijenja (stalno neka nova, skupa lica u ekipi), ali ćud nikada (skidanje gaća već pri prelasku turske granice i nedopustivo loše igre koje graniče sa totalnom katastrofom). Momčad koja u rosteru ima Farmara, Lucasa, Vujačića, Erdena, Savanovića i Baraća si nikako ne bi smjela dopuštati (učestale) raspade sistema. Žalgiris ih je dva puta raznio u paramparčad, Olympiakos im se narugao u Pireju, a kruna svega bila je Cajina šetnja kroz Carigrad u predzadnjem kolu. Možda oporavak Stankeca nešto pozitivno donese, ali obzirom da nakon ozljede teško hvata minute pored domaćeg favorita Erdena – šanse da ružno pače izraste u labuda ovdje se čine jako male. U Istanbulu vlada nestašica čarobne prašine (vidi i primjer Fenera).

Nakon što su im i navijači u prvom dijelu sezone okrenuli leđa, nakon što su na sve strane gubili u grčkom prvenstvu i nakon što je poslije prvih 5 kola Eurolige postojala opasnost da bi se moglo desiti nešto što je zadnjih 20 godina ličilo na SF – da PAO ispadne u prvom krugu Eurolige – neuništivi Diamantidis je uzeo stvar u svoje ruke. Velikoj preobrazbi Panathinaikosa kumovao je i dolazak Marcus Banksa, a u pauzi pred drugi krug iz Malage je sletio James Gist. Zločesti hašoman Gist će jako dobro doći ovoj momčadi obzirom da Sofo već dulje vrijeme muku muči sa fizičkom spremom pa je Lasme postao prvi izbor na petici, što je poziciju visokog krila ostavilo samo na starim kostima Tsartsarisu. Unatoč tome što Efes ima kvalitetnije igrače, Grci su uvijek moj favorit za prolazak skupine ako već moram birati između njih i Turaka. Panathinaikos ima nešto što je stvarano zadnjih 20 godina i što ne može tek tako nestati preko noći, nešto što ni deset Pedoulakisa nakon Obradovića ne može sjebati, imaju taj famozni mentalitet pobjednika. A imaju i Dimitrisa Diamantidisa.

Brose i Alba će popunjavati ovu grupu, eventualno ubodu maksimalno po pobjedu kući (van međusobnog dvoboja), ali to je njihov maksimum. Uz sav dužan respekt.

Druga grupa slijedi nakon što mi se prsti ohlade.

Sretan Božić svim ljubiteljima europske košarke. I onima koji samo gledaju NBA