Fenerbahce trenutno igra kao prvak Europe, nevjerojatna je moć ove momčadi, 30 minuta praktički ne moraju odigrati ništa posebno da bi te u 10 minuta satrali.
U Obradoviću imaju najboljeg trenera na svijetu (kralj košarke, Bog Otac svih trenera

), u Bojanu imaju najdominantnijeg igrača u Europi (još jedna u nizu bolesnih utakmica

), Kleiza, Bjelica, Žorić, mali Sipahi pod Obradovićevim vodstvom igra kao rutiner

(već sada žalim što Darijo prošle godine nije završio u Istanbulu). Posebna priča je Preldžić koji je doživio transformaciju iz neopjevanog kretena prepunog nerezonskih odluka u čovjeka koji igra prosto savršenu košarku

.
Jednu rečenicu zaslužila je i beogradska publika, veliki pljesak svojoj momčadi i pjesma koja još i sada traje da mi je žao prekinuti stream a spaldingica se više po parketu ne kotrlja. Jedan veliki

i za njih.

i za Partizanovu klinčariju koja je odigrala hrabru utakmicu protiv top europske momčadi.
Da ne protekne sve u nizu hvalospjeva za ovih 40 minuta, jedan veliki

za Vujoševića koji svoja sranja iz regionalnog takmičenja unosi i u Euroligu.