Ne znam za ostatak ekipe, ali meni je ovogodišnja Euroliga vrhunska. U prvom krugu bila je masa odličnih utakmica, a TOP 16 će biti za prste polizati.
Teško je predvidjeti tko će ove godine u četvrtfinale, a kamoli do F4, no sudeći po dosadašnjem tijeku sezone dvije su momčadi koje se izdvajaju kao glavni favoriti: CSKA i Barcelona. CSKA gazi sve, budući suparnici mora da se još više deprimiraju kad uzmu u obzir da je Teodosić propustio par utakmica a da se to niti malo nije osjetilo na rezultatu. Barca možda nema takvu konstantu pobjeđivanja kao CSKA (zalomi im se poneki poraz, al' više-manje nevažan), međutim Barca nema lošeg mjesta u momčadi. Ovogodišnja Barcelona je za mene idealno selekcionirana, a povratak Olesona, Abrinesa i Navarra učinit će ih još jačima.
Reala bi stavio na treće mjesto moje ljestvice. Iako ne igraju jednako dopadljivo kao prethodne godine, što je za mene izravna posljedica Rodriguezovih problema sa formom i ozljedama ove sezone, oni su i dalje top momčad. Kao i prve dvije s moje top liste, poduplani su na svim pozicijama, lagano su uzeli grupu, ovogodišnji F4 je u Madridu i jako je teško zamisliti završnicu bez Rudyja, Sergija i ostatka društva. Real Madrid mi je zadnjih godina vjerojatno najantipatičnija europska momčad, ali njihova kvaliteta se ne može osporiti. Ovdje razum prevladava u odnosu na srce, Real će igrati F4.
Iza ove tri momčadi slijedi poker jednakih, vrlo kvalitetnih i izjednačenih timova: Maccabi, Olympiakos, Fenerbahce i Efes. Prvog među jednakima teško je odabrati. Maccabi će se sigurno pojačati, Olympiakos je u vrhu sve dok je Spanoulis živ, Turci su nikad ozbiljniji i predvođeni dvojicom najboljih europskih trenera: Fener individualno užasno jak (Bogdanović, Bjelica, Goudelock, Hickman, Vesely...), Efes možda i najzanimljivija euro družina ove godine zbog hrpe mladih, nadolazećih zvijezda + povratak Krstića + dolazak Heurtela.
A kad bacimo oko na ostatak TOP 16 i kad skontamo da su tamo Unicaja kao trenutno vodeća momčad ACB-a, Panathinaikos kao velikan euro košarke zadnjih 15-ak godina (iako u ozbiljnom padu, što je najbolje demonstrirala jučer Barca protutnjavši kroz Atenu ostavivši PAO bez grama šanse), litavski ponos Žalgiris, Zvezda kao najugodnije iznenađenje (makar meni baš i ne, očekivao sam dobru Zvezdu), Armani sa puno jačom ekipom negoli rezultati pokazuju (Hackett, Gentile, Moss, Ragland, Brooks, Kleiza, Samuels...), Novgorod sa Kinseyem, Thompkinsom i Rochestiejem, Galatasaray kojem također slijedi osnaživanje kadra, Alba sa McLeanom kao najboljim igračem prve faze (uz Bobija) i Vitoria kao starosjedilac Eurolige - lako je primijetiti u čemu je draž natjecanja.
Postnovogodišnji mamurluk sigurno ću liječiti uz euroligašku košarku.
