Nakon što je proteklo punih tjedan dana od završnice mlađekadetskog prvenstva Hrvatske i nakon što je organizator KK Cibona izvrsno??.. kako već samo ona zna popratila završnicu, odlučio sam napisati jedan osvrt na cijeli završni turnir. Mišljenja sam da materijala i potencijala za danas, sutra ozbiljnu košarku ima, ali će sve ovisiti prije svega o budućem radu s klincima. Evidentni su nedostaci kod potentnih klinaca, a imam osječaj da se baš na tim nedostacima jako slabo, bolje rečeno nikako ne radi.
4. mjesto je prema očekivanjima osvojila ekipa Dubrovnika. Drago mi je za dubrovčane, da su izborili finalni turnir i razbili dominaciju ekipa regije centar, za njih svakako veliki uspjeh, a imali smo priliku vidjeti i nekoliko zanimljivih klinaca. Tu prije svega mislim na reprezentativca Dubelja, a po potencijalu i sadašnjim fizičkim predispozicijama Radulovića koji je praktično košarkaški nepismen, ali uz pravilan rad.....
3. mjesto Zagreba....pa čak bi rekao očekivano, mada je u polufinalu s Cibonom moglo i drugačije završiti. Od -18 na poluvremenu do samo -2 u posljednjoj četvrtini. Pročitao sam na Zagrebovoj stranici žalopojke na suđenje....no mislim da niti najmanje ne stoje. Problem je u Zagrebovim redovima, jer -18 je posljedica nervoze i velike želje koju trener mora prepoznati i obuzdati. Čim je bilo reda u igri, prednost se počela topiti, a pod takvim pritiskom se raspala cibonina igra, ali i izgubio Cibonin trener. Primijetio sam da postoje određeni problemi i unutar ekipe Zagreba......no skrenuo bi pažnju da u trenucima kad treba pokrenuti ekipu jedini inicijativu i odgovornost preuzima Suknaić. Ima svakakvih priča i komentara o tome, ali je to ono što sam ja vidio...,
2. mjesto Cibone je i uspjeh i neuspjeh. Odigrati čitav turnir sa šest igrača, a uz to u finalu forsirati skoro 30 minuta Slavicu koji je dva mjeseca bez treninga i koji uz to stalno igra košarku 1 na 5 je...recimo ludo hrabro. U polufinalu olako izgubiti +18, pa iskrvariti za pobjedu.....i isprazniti se maksimalno fizički i emocionalno. Realno, konačni rezultat u finalu je bio samo jedan moguč, pobjeda Petrinje. Kod Cibone sve poznato Kumanović, Habazin, Đurinović konstanta.....kao i Slavica, ali u negativnom smislu, nakon 2 mjeseca ne treniranja uzeti toliko šuteva uz toliko promašaja, čisto nabijanje statistika.....No pitanje je tko mu to dopušta. Mišljenja sam da je velika pogreška trenera Cibone tolika minutaža Slavice u finalu, pogotovo s obzirom na njegovu ozljedu i ne treniranje......Slavica kao joker svakako da, ali ovo.
1. mjesto Petrinja i dosanjan san. Najbolja ekipa i najbolji trener!!! Svi pričaju o Mazalinu.....i Skokni.....ali s dva igrača (ne želim omalovažiti ostatak ekipe) osvojiti prvenstvo može samo pravi trener. Trener koji je svjestan čime raspolaže i na koji način da iskoristi ono što ima i čime raspolaže. Igra Mazalina i Skokne je potpuno podređena uspjehu ekipe...a potpuno je jasno da je s obzirom na njihovu kvalitetu i trener igru ekipe podredio njima. Ostatak ekipe u svakom trenutku daje maksimum na parketu, od borbenosti, želje, pa i znanja. Jedino što će biti veliki problem Petrinji, što učiniti za Moskvu. Nagraditi klince i otići s takvom ekipom u Moskvu i riskirati i vjerojatno doživjeti teške poraze ili pojačati ekipu i pokušati dostojno prezentirati Hrvatsku košarku. Teška odluka......i tko god je donosio neće mu biti lako.
I na koncu malo crnog humora....još jednom sve pohvale organizatoru završnice KK Ciboni koja je sve napravila da se prvenstvo dostojno medijski poprati, na svojim internet stranicama objavila rezultate, statistike, kao i konačni osvrt na prvenstvo.
4. mjesto je prema očekivanjima osvojila ekipa Dubrovnika. Drago mi je za dubrovčane, da su izborili finalni turnir i razbili dominaciju ekipa regije centar, za njih svakako veliki uspjeh, a imali smo priliku vidjeti i nekoliko zanimljivih klinaca. Tu prije svega mislim na reprezentativca Dubelja, a po potencijalu i sadašnjim fizičkim predispozicijama Radulovića koji je praktično košarkaški nepismen, ali uz pravilan rad.....
3. mjesto Zagreba....pa čak bi rekao očekivano, mada je u polufinalu s Cibonom moglo i drugačije završiti. Od -18 na poluvremenu do samo -2 u posljednjoj četvrtini. Pročitao sam na Zagrebovoj stranici žalopojke na suđenje....no mislim da niti najmanje ne stoje. Problem je u Zagrebovim redovima, jer -18 je posljedica nervoze i velike želje koju trener mora prepoznati i obuzdati. Čim je bilo reda u igri, prednost se počela topiti, a pod takvim pritiskom se raspala cibonina igra, ali i izgubio Cibonin trener. Primijetio sam da postoje određeni problemi i unutar ekipe Zagreba......no skrenuo bi pažnju da u trenucima kad treba pokrenuti ekipu jedini inicijativu i odgovornost preuzima Suknaić. Ima svakakvih priča i komentara o tome, ali je to ono što sam ja vidio...,
2. mjesto Cibone je i uspjeh i neuspjeh. Odigrati čitav turnir sa šest igrača, a uz to u finalu forsirati skoro 30 minuta Slavicu koji je dva mjeseca bez treninga i koji uz to stalno igra košarku 1 na 5 je...recimo ludo hrabro. U polufinalu olako izgubiti +18, pa iskrvariti za pobjedu.....i isprazniti se maksimalno fizički i emocionalno. Realno, konačni rezultat u finalu je bio samo jedan moguč, pobjeda Petrinje. Kod Cibone sve poznato Kumanović, Habazin, Đurinović konstanta.....kao i Slavica, ali u negativnom smislu, nakon 2 mjeseca ne treniranja uzeti toliko šuteva uz toliko promašaja, čisto nabijanje statistika.....No pitanje je tko mu to dopušta. Mišljenja sam da je velika pogreška trenera Cibone tolika minutaža Slavice u finalu, pogotovo s obzirom na njegovu ozljedu i ne treniranje......Slavica kao joker svakako da, ali ovo.
1. mjesto Petrinja i dosanjan san. Najbolja ekipa i najbolji trener!!! Svi pričaju o Mazalinu.....i Skokni.....ali s dva igrača (ne želim omalovažiti ostatak ekipe) osvojiti prvenstvo može samo pravi trener. Trener koji je svjestan čime raspolaže i na koji način da iskoristi ono što ima i čime raspolaže. Igra Mazalina i Skokne je potpuno podređena uspjehu ekipe...a potpuno je jasno da je s obzirom na njihovu kvalitetu i trener igru ekipe podredio njima. Ostatak ekipe u svakom trenutku daje maksimum na parketu, od borbenosti, želje, pa i znanja. Jedino što će biti veliki problem Petrinji, što učiniti za Moskvu. Nagraditi klince i otići s takvom ekipom u Moskvu i riskirati i vjerojatno doživjeti teške poraze ili pojačati ekipu i pokušati dostojno prezentirati Hrvatsku košarku. Teška odluka......i tko god je donosio neće mu biti lako.
I na koncu malo crnog humora....još jednom sve pohvale organizatoru završnice KK Ciboni koja je sve napravila da se prvenstvo dostojno medijski poprati, na svojim internet stranicama objavila rezultate, statistike, kao i konačni osvrt na prvenstvo.
ZG-FUN


















