aha znaci

mazalin novi durant . arosteguj novi san emeterio

bender novi kirilenko - glisic novi macvan

zizic novi pekovic - papagjanis novi tomic

ali 'ta ce ukrajinci... ovaj to procjeni i bez gledanja 

Pa dobro ne bas tako, receno je da je to taj tip igraca, da slicno igraju. Mozda ce postati bolji ili losiji od njih, to zavisi od toga koliko ispune potencijal. Samo mi se cini da ce Ukrajinac biti tehnicki i fizicki mnogo bolji od Fernandeza, po meni najveci talenat 1997 generacije u Evropi.

Da li ti opće čitaš ono što napišeš? Očito nisi pogledao ni jednu utakmicu, mlađih selekcija, a sumnjam da i znaš da se ovdje piše o košarci?
To ti je ono što treba loptu ubaciti kroz obruč, a Mamić je Matej a ne Zdravko.

ma zezam se 

ali upravo o tome se radi... potencijal/talent koji paski zadranin uporno negira. koliko vidim nepristran i objektivan strani poznavaoc kosarke koji je uz to dovoljno fanatik da zapravo gleda utakmice hrvatske igrace je proglasio najvecim talentima

btw. slazem se za ukrajinca... ogroman potencijal

Ajde pročitaj ponovo.
Koliko sam ih nabrojio?
a i sumnam da si ikada gledao Kukoća sa 15, pa da o tome možeš suditi.
Za svaki slučaj, da napomenem. To ti nije onaj što je prije koju sezonu odigro par utakmica za Hajduk.

ma nije stvar, po mo sudu, uopće u tom nekom talentu, bar ne u tolikoj mjeri. to se mistificira preko svake mjere. ja san pinku stariji pa se dobro sjećam jugoslavenskih reprezentacija s kraja 80-ih prema 90-ima. ako ćemo na trenutak prevazić nacionalne podjele, domoljublja, mržnje, i šta sve već ne stoji između nas, onda bih vas podsjetio kako je u navedenom razdoblju bivša država imala nestvarno kvalitetne reprezentacije u svih 5 velikih timskih sportova. ne kvalitetne, već nestvarno kvalitetne za naše prilike. a vrh je bila košarka. ja ću sad napisat nešto čime ću zauvik srušit svoj košarkaški forumski ugled(ako ga uopće imam)- ali 3-4 minute prije kraja usa je na olimpijadi 92. kontra nas vodila nekih 12-13 razlike, ako se dobro sjećam, i onda na brzinu to nabildali na 32 razlike. a osim ludog dražena, nijedan, nijedan naš igrač, pa ni trener, nije tu utakmicu igrao s mišlju da je pobijedi. šta bi bilo da su tu bili još divac, paspalj, đorđević, danilović, bodiroga? da, jasno mi je opet bi izgubili 99,99%. ali, da su bili svi iz te generacije i da su imali drukčijeg trenera ne u smislu da je bio kvalitetniji(skansi je bio jako dobar trener u evropskim razmjerima) nego da je bio manji cinik i više vjerovao u nemoguće i on i igrači- koliko bi to drukčije izgledalo? samo to.
vaterpolisti su bili apsolutno najjača genrcija na svijetu tada. nikad nije postojala bolja generacija nogometaša. rukometaši također- pa ostarjela hrvatska bez pomoći ostatka juge je osvajala medalje i uzela olimpijadu onoj stzrašnoj švedskoj. odbojkaša se najslabije i sjećam.
koja je poanta ovog upisa? značenje talenta.
nije li vam čudno da se odjednom u bivšoj državi pojavila briljantna generacija u svih 5 timskih sportova, svi redom rođeni krajem 60-ih uz pokoji izuztetak s obe strane te dobi? šta, odjednom se pojavilo toliko talenata u svim timskim sportovma? i objašnjenje je talent. nije. to je glupo. objašnjanje je, ako mene pitate, kombinacija 3 stvari:
- vrhunskog rada s mladima
- našeg tadašnjeg načina života u kojem je sport imao vrlo važnu ulogu u svakodnevnici
- našeg, aj da tako rečem, odgoja- načina razmišljanja, šta nam nekad donese dobro, a nekad loše- a to je ono- zajebi kad možeš. ljudi na ovim prostorima su generacijama živili pod tuđom čizmom koja za njih baš i nije marila, pa su morali naučit "snalazit", da budemo fini. sićan se svoga profe na faksu koji nam je reka da su se njegovi roditelji bavili časnim obiteljskim biznisom- i sad mi čekam šta će reć- a on će- švercom! drugoga tada nije bilo. zašto ovu stvaku smatram jako važnom, posebno kad se ukombinira s podnebljem koje je od sebe tako, malo problematično s autoritetima ka šta je moj zavičaj- jer je ona omogućila tadašnjim vrhunskim sportašima da nakon šta nauče i upiju sve osnove od svojih trenera da budu kreativni, da razvijaju svoju igru i izvan zadanih šablona, a da ih ne razbiju. to je tajna briljantnih sportskih umova poput kukoča ili balića. i onda kada bi se mi sudarili s istim naučenim sistemima naših protuivnika, uvik bi imali asa u rkavu. a neki sportovi(košarka!) su otišli toliko daleko da je stvorena čitava nova filozofija igre.
pa svim mlađima toplo preporučam jubito snimke košarkaške repr. juge 89, 90, 91. samo da vidite koliko su ti ljudi bili dominantni- to je nešto strašno bilo. neću ulazit u samu igru, o tome će oni koji bolje znaju košarku od mene, samo ću primjetit jedu stvar- nije se guslilo 1 na 5, igralo se timski. danas je toga općenito u košarci sve manje.

Bokte, bilo je svakakvih, ali ovaj je čudo prirode, ovaj je avangarda, nadrealan neki svat, rekao bih čarobnjak. Čovjek ne gleda a vidi, ne sluša a čuje. Svaka čast!

Da ti ne citiram čitav post, s kojim se više-manje slažem, ali ovaj dio je velika istina. Čak je i toliko spominjani Kuki na zadnjih nekoliko strana, sigurno mu se štuca, u jednom intervjuu rekao kako su ljudi zaboravili da je košarka timski sport i da mu se u penziji današnji basket i ne gleda pretjerano. Previše soliranja, slabo kolektivne igre. Današnja košarka je igra brojeva, statistika igrača je bitnija od njegovog stvarnog učinka na terenu, wingspan je postao mjerilo za lottery pick (karikiram)... Nažalost, i naši igrači se odgajaju u tom duhu, i to dugi niz godina. Zbog toga i patimo s proizvodnjom kompletnih košarkaša.