Toliko je toga već napisano na tu temu, ali evo ipak, za one neupućene ili one kojima se ne da čitati skorašnje upise.

Dakle, na U16 2012. igrali smo sa rosterom od nekih 6 igrača. Obično su startali Dominović (kojega tu nema), Tomić, Božić, Mazalin (kao četvorka) i Arapović. Sa klupe je ulazio Vučić, te po koju minuticu Vranković, Bender i član Vujčićeve akadmeije Došen (kojemu tamo nije bilo mjesta po kvaliteti). Još su u rosteru bili Šabić i Karačić.  Nije bilo Kapuste i to je, uz sve upitnike o njegovom potencijalu u seniorskom kontekstu, značajan plus u kreaciji ne bekovskoj poziciji. Ovogodišnje "iznenađenje" Filipović je drugi plus, jer takvog "hustle" igrača na playu tada nismo imali. Općenito smo tada bili nekako meki, Arapović nije previše išao na skok. Dok je petorka igrala finaliste turke i francuze smo vodili 15 razlike, a slično je bilo i sa talijanima od kojih smo izgubili u prvom kolu uz dosta pehova; Mazalina zaigrao nazaliječenog zgloba tek u drugom poluvremenu, Tomić morao u bolnicu na šivanje jezika kojega je pregrizao u nekom kontaktu. 

Slabo smo reagirali na presing, čime su nas npr. francuzi izneredili u 1/4 finalu. Turci su nas dobili jedva u produžecima i to nakon što su zbog faula ispali Arapović i Mazalin.

Vlašić je to jako loše vodio, što zbog nametnutih imena, što zbog forsiranja 30 i iše minuta glavnih nositelja, koji su padali snagom kako je prvenstvo odmicalo.

Činjenica da nam je dosta igrača ulaznog godišta bi trebao biti hendikep, ali nije, jer to su Mazalin, Žižić, Bender i Slavica (Badžima ne računam). Svaki od njih tu može biti u petorci, a prošle godine su zbog loše psihološke pripreme i podcjenjivanja suparnika u 1/4 finalu izgubili već uknjiženo zlato.

Obje generacije sa tim iskustvom značaja četvrtfinala, sa očitim napretkom Arapovića u tjelesnoj i mentalnoj čvrstini, sa nadodanima iz 1997.-mog godišta, doista daje osnove za velika očekivanja. E sad, je li to zlato, finale, medalja, ovisi o mnogo "čimbenika". Trener je veliki plus, radio je prošle godine sa dvojicom nositelja (Arapović, Mazalin) u tadašnjoj inačici U18 i to je također veliki plus. Bender je prije dvije godine bio tek intrigantan dječarac (tada još 14-godišnjak), dok ove godine može komotno biti u petorci i davati dosta dobroga, iako je od većine mlađi gotovo dvije godine.

Ulazno godište nije "opterećeno" mislima na U17, tako da izbornik od samog početka ima maksimalno fokusirane igrače isključivo za ovo natjecanje.

Ždrijeb nam ide na ruku. U skupini imamo francuze koji će biti ozbiljan test, a Litvu (Sabonis i Varnas su valjda premalo za našu družinu) i Englesku bi smo trebali apsolvirati. Križamo se sa skupinom s talijanima, a u drugom dijelu ždrijeba su turci, srbi, španjolci, grci sa kojima se susrećemo tek od 1/4 finala.

Dakle, pregršt talenta, rotacija od 11 igrača i trener s rezultatima na U natjecanjima. Zvuči kao dobitna kombinacija. Osobno bih vodio Tomića kao još jednu opciju za pritisak na loptu, ali što je-tu je. Ne znam kakav je Majcunić, pa ako netko može nadodati, molim lijepo.

Fizički primjerak koji zadovoljava standarde seniorske košarke kojem tehničke i mentalne kvalitete nisu za nosioca ekipe. Rotacijski igrač s ulogom, obrana, čoškarenje, closeout. Ukoliko bude dobar bit će u razini Marina Rozića, koji je naš najpoznatiji osrednji radni igrač. Matej Mamić  i nekada Žan Tabak su najbolji primjer kako se može napraviti uspješna karijera s takvom etiketom.

pa Bošnjak baš i nije imao rotacijsku ulogu na U20. momak je u skoro svakoj utakmici imao najveću minutažu, a učinak mu je djelovao poput učinka igrača rotacije.

a jel iko primjetio da je Bosnjak skoro svaki puta imo jedan od najboljih plus minus omjera....

Jako dobar opis

Ovo je zbilja istina. Bošnjak je zbilja rudario u obrani, stalno je pratio gdje mu je i igrač i lopta, no u napadu je bio skoro uvijek 5-ta opcija. Povremeno bi dobio vruću loptu na trici koje uglavnom ne bi ulazile (bar ono što sam ja vidio). I to me pomalo razočaralo, jer prošle godine na U18 je izgledalo da kad god krene u prodor 1-na-1 da je nazustavljiv; ili koš ili izvuče faul. Ima strašnu promjenu smjera na zadnjem koraku. Zatim je odlično krenuo u Širokom, u prvoj utakmici razvalio Zvezdu, i nakon toga lagano počeo stagnirati kroz sezonu, da bi to isto nastavio i na U20 turniru. Zašto ne znam, ali vidio sam da u njemu ima više potencijala nego da bude obična "radilica" ili Batur. Njegova statiskika nije bog zna što, nije bila ni prošle godine, no na kraju je ipak uvršten od strane struke u prvu petorku U18 turnira, što dovoljno govori.

igrali smo protiv BIH nedavno...jel zna netko kako je zavrsilo?

Ne znan jel misliš na U20 il U18 ali ni u jednon ti ta priča ne stoji. Kolko vidin u oba slučaja je bija od lošiji do prosičan. Ove godine čak u svin važnijin utakmicami najgori od startera a nekad i od rezervni.
U vrime prvenstva nisan baš tija kvarit doživljaj al iskreno san ga vidija ka jedinu pogrešku kod Milačića. Njegovu bi ukupnu igru ja ocjenija ka nerješeno jel niti je šta napravija niti je šta specijalno zajeba. Vidin da ga većina svrstava u red vrsni obrambeni igrača a meni je on to samo u jednon dilu. On odlično izolira igrača kojeg čuna i odsica mu linije dodavanja tako da dosta vrimena njegov igrač zapravo mora stajat pasivno na terenu. To je super stvar ukoliko je obranbeni igrač zaustavija značajno boljeg napadača od sebe samog. Ode to nije bija slučaj. Kad se uzme u obzir i napad i obrana na ovi način je Bošnjak svojoj ekipi osigura igru 4 na 4. Izbacija je i sebe i čovika kojeg čuva iz igre.
Ja osobno mislin da obranon moraš natirat protivnika na pogrešku što Bošnjak ne radi jer mu najčešće na da ni igrati.
Zato je u segmentu oduzeti baluna nikakav a ni skok mu nije primjeren njegovoj poziciji ni konstituciji. Osim toga kad mu se protivnik dočepa baluna uopće nije neki opak obranbenjak. Podsitija bi da je priko njega i zabijen zadnji koš ali i važna trica Diaza.
Sve u svemu mislin da se Milačić priko mire oslanja na njega. Ja ga na žalost vidin vako.