stajpi je napisao/la:
Ja ocekujen zlata i na 16, 18 i 19.
Pa nek se svijet jebe
Vidi cijeli citat
U16: U mnogočemu će ovisiti o trenerskom dvojcu (meni osobno nepoznatom). Po nekima naša najpotentnija generacija (1997.). Petorka Skokna(Vručinić), Slavica, Mazalin, D. Bender i Žižić, za koju bismo gotovo mogli prognozirati da bi jednoga dana mogla biti petorka u seniorskoj preprezentaciji (ako izostavimo ozlijede, nerad, izostanak prave prilike i sl.). Pitanje je i klupe, da se ne dogodi kao prošle godine da pred kraj utakmice pdapmo u snazi/ispadamo zbog pet os.pogr. i gubimo utakmice.
Ako uzmemo u obzir da u ovoj generaciji imamo dva izuzetno potetnna igrača (Mazalin i D. Bender), koji su na eurohoops stranici u prvih pet za svoje godište, da je i Slavica vrlo potentan i "drčan" scorer, čvrstoća Žižića, itd., vjerojatno bismo mogli zaključiti da medalja nije daleko. Protukandidati bi vjerovano mogli biti grci (barem zbog Papagianisa), možda srbi...iako tu nisam previše informiran. Nemamo igrača poput Šarića ili Hezonje koji bi na toj razini mogao biti istinski dominantan i nositi ostale do rezultata (Mazalin je više momčadski igrač, koji se ipak po fizikalijama ni proporcijama ne može na takav način nametnuti suparnicima), ali bi širina talenta mogla dovesti do rezultata, ako budu dobro vođeni.
U18: Po svemu sudeći Hezonja će igrati na U19, a onda zajedno sa Šarićem na pripreme A reprezentacije. S njim bi se moglo reći da je obrana zlata gotovo pa sigurna, pogotovo sa napretkom koji pokazuje I. Bender, senioriskim minutama Žganeca, Gabrića, Marinelija, Bošnjaka, Kapuste, pomalo i Arapovića. Uz povratnika Bruna Žganeca, Jeleneka, možda nekoga iz 1996. (Božić, Vučić, Tomić, Lončar), uz kontinuitet Nazorovog vodstva (treća akcija po redu), to bi moglo biti predominantno. Ako idu bez Hezonje, mogli bi biti čvršći, kompaktniji (često su i na U16 i U17 bez Hezonje znali djelovati uvjerljivije kao momčad), pa čak dotle da bi i bez njega mogli konlurirati za medalju. Iako, prije dvije godine na U16 bilo je jako dobrih reprezentacija za koje sam se pribojavao kako bi im se suprotstavili (Njemačka, Srbija), jer su jaki pod košem.
U19: Da je ostao Vulić potpisao bih medalju, možda i najsjajniju. Šarić i Hezonja kao dva istinska svjetska potencijala, Brzoja i Bundović iz 1994. godišta, K. Žganec, I. Bender, Bošnjak iz 1995. godišta kao nositelji igre, uz Junakovića, Mustapića i Lebu iz 1994., te Jeleneka iz 1995. kao fizikalce koji će giljati za ostale, imali bismo i talent i širinu i mu.a.
Ovako sa Brajkovićem na klupi, ne znam što bih rekao. Ne treba gajiti iluzije o nekoj momčadskoj igri. Na žalost, pribojavam se da opet ne budemo pokazni primjer (na Youbito-u) za forsiranje individualne igre. Opet, privikavanje Darija, Hezonje, Bundovića, Žganeca, Bendera, Bošnjaka, Gabrića i ostlaih na seniorsku košarku, moglo bi dovesti da igrači sami sebe organiziraju...igračko samoupravljanje.
Najveća enigma. Mogli bi i do zlata, ali bi mogli (opet ) zapeti u 1/4 i završiti kao osmi.