Kad jedna momčad ima 20 skokova više od druge, onda će bilo tko tko prati košarku reći da se utakmicu treba dobiti 15-20 razlike. Izraelci zaista nemaju pravog centra u ekipi, ali je zajeban protivnik bilo kome jer ne može biti ništa drugo osim strahovito frustrirajuće da ti takav protivnik u 40 minuta utakmice šutira trice 60%. Iz takvih situacija se jako teško vaditi, možeš se samo nasaditi na glavu i čekati da to prestane. Srećom po naše, izraelsko nevjerojatno šutiranje konačno je stalo pa makar i u produžetku.

Dvije su stvari koje me jako živciraju. Prva je što se tiče Izraelaca kao izrazito šuterske momčadi kojoj mi na jednak način odgovaramo. Čak smo i protiv ovih tricaša ispucali više šuteva za tri poena. Uopće ne kužim logiku.
Drugo, opet Marinelli. E sad, ili ja za njega imam nerealna očekivanja (a fakat ne očekujem da svaku utakmicu bilježi double-double, sve što hoću je da se nametne na terenu i povuče momčad) ili je on potpuno izvan bilo kakvog ritma. On mora puno bolje, ovo što je do sada odigrao za igrača njegovog renomea (barem kad su u pitanju natjecanja mlađih uzrastnih kategorija) nije dovoljno dobro.