Još nešto, mladi imaju sasvim dovoljno prilika. E, sad na njima je koliko će ih i kako koristit.
Probelm je posvećenosti kod momaka od 16-17-18-19-20 godina. Baš posvećenosti i krvavog rada kojim moraju nadomjestiti nešto šta im prirodno nije usađeno. Tih godina si u roditeljskom domu, relano nemaš puno briga osim košarke.
Ako netko misli da se igrač postaje samo treningom od uru ipo dnevno, nek se odma ostavi sporta. Ključan je rad preko ljeta koje je predugo i ako se tu spartanski ne radi, nema tu niti pomisli o napretku.
A ne vidim problem šta sad jedan Cisse radi razliku u Alkara ili bilo koji drugi Amer. Nek svaki mladi vidi na kojoj on razini igra, a riječ je prosječnim igračima za jedne Amerikance, kako bi sam vidio koliko mu zaista fali.
Ako bi im silom davali minute, kurca oni nebi napredovali, jer bi upali u samozadovoljštinu kroz činjenicu da moraju bit unutra. Ovaj koncept s dva Amera istovremeno na parketu je po meni čak i savršen za Premijerku.
Na kraju krajeva, nitko Mirku Jukiću i Ladenu Tomaševiću nije poklonio minute. Svoju ulogu su zaslužili ISKLJUČIVO zbog rada i posvećenosti. I to kroz niz godina. Dakle, ne odma i sad. Eto putokaza za sve koji dolaze. Može se itekako, samo ako ste spremni radit kako Bog zapovida.
