Kad sam u offsezoni vidio prijelazni rok Dubrovnika i još i ime trenera kojeg u doveli, rekao sam nema ništa od ove sezone, topovsko meso. Ali grdno sam se prevario, selekcija je bila dobra, trener ima i ideju i znanje, momčad ima kemiju i dovedeni igrači imaju kvalitetu.
Ali prije svega - Lukša Andrić. To kako se čovjek istesao ovo ljeto, nevjerojatno. Svi znamo da ima neosporivu kvalitetu, to se vidi u svakoj kretnji, ali sad kad je fizički došao na pravu razinu, nezaustavljiv je. I to su stvarno duge dionice koje je u igri, on to može. Pored njega Loncović kojeg je pun teren, dosta nepoznato ime, ali s velikim iskustvom koje se itekako vidi, odličan u skoku, bio je na double-double na poluvremenu.
Gulin je još pod Kuncom jako napredovao i postao pravi all-around igrač, na Dubeljevu šutersku formu ne treba trošit riječi, to je čovjek koji u serijama može radit pravi nered na terenu, ne samo šutom već i dodavanjima. Wheeler je za razliku od stranaca u drugim ekipama dosta prosječan, ali ima i on svojih kvaliteta, jako mi je drago da i Frančešević kao mlad igrač i njegova zamjena radi odličan posao, zna zabit i ući u prodor, sve je bolji i bolji.
Pavin, a danas i Klarić pomažu u rotaciji, kapetan Vodopija isto odradi svoje, a ima tu i još mladih igrača koji su došli ovo ljeto, a koji u junorima izgledaju jako dobro, Vinčić i Gašparac, zlu ne trebalo moći će i oni uskočiti.
Jako je važna bila prv pobjeda protiv Samobora u tijesnoj završnici, takve su utakmice lani redovno gubili pa su upali u crnu rupu, sad su riješili i njih i Alkar na taj način, uz dozu sreće, naravno, dok su i Cedevitu i Cibonu baš razbili.
Pravi je užitak pratit ih, jedva čekam sljedeću domaću jer će i publike sigurno bit u puno većem broju.
Prva pobjeda protiv Cibone u povijesti, treba istaknut, točno dvadeset godina nakon prve međusobne utakmice kad je Dubrovnik debitirao u prvoj ligi.
