Moj kratki zakljucak a najmanje je kosarkaski i strucan, vise je ovako ljudski.
Ne zelin nikog uvriditi ali nacelno je stvar vrlo jednostavna.
Prije tocno tjedan dana ekipa posalje vlastitog trenera u bolnicu, izgubi dobivenu utakmicu i izbije sebi doigravanje iz ruku.
Ista ekipa ima tjedan dana za prikupit se izmedu sebe, reagirati igracki, ljudski, fajterski, spremiti se za sljedecu utakmicu i na kraju krajeva iskupiti se. Navijacima, treneru, jedni drugima.
Reakcija? Odlicna.
10-0, 22-4, 37-22
ko za vraga sam valjda na aplikaciji pogledao rezultat samo kad je bila najveca prednost. 10, 18 eeej 18!! i 14 razlike
pogledam po sredini 4. i to je egal, pali se YT, klasika, gleda se negledivo...
Dakle, kolege forumasi, tu nema vise govora o kosarci, treneru, razvoju mladih, upravi... Nema potrebe ovih 15ak pojedinaca nazivati klubom, ekipom, strucnim stozerom ili necim trecim.
Da se tu radi o egalu citave utakmice, pa dogodi se poraz, sve 5. Da se radi o -20 nakon prve i -30 na kraju opet dobro, rekli bi nismo dosli sebi od proslog tjedna.
Ali imati dvoznamenkastu prednost i klackalicu veci dio susreta i prosipati tu prednost redovito, jos s mislima i prizorima od proslog tjedna...
to je sramota.
Sramota za igrace, fajtere, frajere, ali za njih nije jer nisu nista od tog.
za njih je samo ljudska sramota i ostaje im jedino da se pogledaju u ogledalo i pitaju zasto rade budale od sebe i nek proklinju sistem koji im laze da mogu zivjeti od kosarke u rh.