To je neki cudni osjecaja. Ja se sjecam dok sam bio u vojsci (onoj prastaroj) pa smo isli na gadjanje. Pucanje iz puske mi nikad nije islo. Na dnevnom gadjanju, po skoro idealnim uvjetima sam gadjao slabo, al oficiri da bi im jedinica bila bolja su mi rekli da kazem da sam odmah pogodio. Onda smo nakon cjelodnevne gnjavaze imali pjesacenje cca 15 km pod punom opremom do nocnog gadjanja. Pocela je pljustati kisa i bili smo svi promrzli. Ja kad sam prvi put nanisanio, znao sam da cu sve pogodit. Tako je bilo - kako se govorili "prvim metkom, prvim rafalom".

Inace, brate po nepreciznosti, u kosarci je stvaro dosta bitno da imas uvjezban sut i da ti ruke svaki put rade skoro isto. Ako imas katastrofalan sut, za dva popodneva, malo savjeta od nekog prijatelja i 200tinjak suteva ga od 5% mozes dovesti na 10% sto nije tako lose jer je onda veca sansa da te u ponekom basketu prosere pa da pogodis 3-4 trice , sto je dosta dobar osjecaj.