Vidim da se ne uspjeva shvatiti poanta onoga što želim reći, a to je malo dublji problem koji proizlazi iz društva i shvaćanja svijeta. Dok je novac osnovni cilj i primarna stvar opčenito u životu i radu, nikada kao društvo nećemo napredovati, dapače. To se ne odnosi samo na HR već na cijeli svijet gdje je novac i profit vodilja svega. Znam da sam otišao u filozofiju i da sam utopista, ali meni novac ne predstavlja puno niti me potraba za novcem vodi u životu. Novac je nužna stvar u današnjem društvu i životu, ali ne smije biti vodilja i glavni cilj.
Dobiti odštetu za mladog igrača od 1000 eura ili manje, ne znači apsolutno ništa niti će dugoročno išta donijeti. Igrač kojeg se pošalje smisleno u kvalitetnu destinaciju za njegov razvoj i odluka se donese zajedno s roditeljima i eventualno menađerom, dugoročno donosi puno više, ako baš želite i novca.
Primjer mojih igrača koji su kao predkadeti poslani u veči klub i igrali su državnu ligu, ali poslani na način da se i dalje s njima radilo dijelom kod nas, ali su nastupali za taj klub. Tako su bili vidljiviji drugim klubovima na još večoj razini. Nakon dvije sezone su ih tražili još veći klubovi. Jedan je prešao i za njega je ovaj klub gdje smo ga mi poslali dobio odštetu od 10 tis. kuna.
Taj igrač se i danas vraća kod nas i pomaže, dok u klub koji ga je "prodao" ne ide niti im pomaže. Svojim povremenim prisustvom na treninzima i ljeti u ljetnoj školi puno pridonese u motivaciji i privlačenju djece i tako kroz članarine donese puno više od odštete pri prodaji. Največi dio dresova i lopti u klubu su kupili sponzori, koji su uglavnom bivši igrači koji su uspjeli u drugim sferama života, ali nisu zaboravili životne lekcije koje su dobili u klubu i kroz košarku i tako vračaju klubu/košarci ono što su dobili.
Djecu je potrebno odgajati a ne samo učiti košarci, potrebno ih je učiti svim drugim stvarima oko košarke i života, jer vrlo mli broj njih će uspjeti, ali uz pravilan odgoj će ih se zadržati u košarci na neki drugi način. Basketball for life je cilj. Dok se u djeci gledaju bankomati, nikada se neće postići životna povezanost i zahvalnost. Na takav način ako djeca i donesu nešto to je vrlo kratkoročno, a u pravilu svi su na gubitku. Novac i profit kod rada s djecom ne smije biti primarni cilj. Kada to prihvatimo, biti ćemo puno produktivniji i posljedično imati na kraju svega i više novca.
[uredio Nagy - 01. lipnja 2023. u 00:47]