Piše se velika pobjeda protiv Cibone. Atmosfera odlična, gledatelja i navijačke skupine možda i najviše dosad, unatoč radnom danu.
Što se tiče utakmice, igra je mogla biti bolja, ali bitno da se ugrabila pobjeda i uz ovakav lošiji dan.
Koliko sam hvalio Milačića i unatoč tome što smatram da je najbolje moguće rješenje za Alkar, večerašnji poraz bi išao njemu na dušu.
Forsiranje Huntera koji je solirao čitavo prvo poluvrijeme uzimavši nerezonske šuteve koje nije zabijao. Damir na to samo slegne ramenima, a kad to napravi domaći igrač tada krene paljba i odmah klupa. S druge strane Porobić koji je odlično igrao prvo poluvrijeme za sedam minuta na parketu, nije ušao u igru cijelo drugo poluvrijeme. Jedino ako nije ozljeda neka u pitanju, ali nije tako izgledalo. Također, Matulina na klupi do 25 minute, onda igra 11 minuta u komadu iz čega mu na kraju Smajlagić bježi tri puta, iako je do tada igrao korektno. Zašto se nije pravio prekršaj na kraju treće (nije bio bonus i primili su tricu) i četvrte četvrtine (dopuštanje šuta za produžetak, iako je Milačić sugerirao da se radi prekršaj, koliko sam uspio vidjeti)? Moguće da je i do igrača. Na kraju je Hunter odradio solidnu završnicu s par polaganja, ali i promašio dva bacanja i omogućio Ciboni šut za produžetak. Na kraju se treneru ne može puno zamjeriti kada je pobjeda ostvarena.
Vrijedi istaknuti, uz standardnog Gurleyja (23p, 8s, 6a, 3b) i odličnog Svobodu (24p, 11a, 4s, 2u). Bravo momci!
[uredio The Process - 17. siječnja 2025. u 23:56]
