Ričard je napisao/la:
Zabok je lani dobio i Split i Cibonu. Zadar je znao muku mučiti sa Sesarovom Goricom u kojoj su bili Mazalin, Ljubičić, Baković, Majcunić i Kapusta, danas sve do jedan vrlo bitni faktori, gotovo pa ključni, svatko u svojoj abaligaškoj ekipi.
Vidi cijeli citat
Koliko god i ja volio ponekad pronaći neke dobre strane i trudim se biti maksimalno afirmativan prema igračima koji - Premijerci unatoč, a ne zbog nje - dođu na višu razinu, pa makar to bila i jedna stepenica u obliku ABA lige, moram reći da je istina negdje između.
Konkretno ću iskoristiti primjer Kapuste, koji je u mojim očima otišao iz sfere underrated igrača do - osobito cjenovno - poprilično overrated igrača. Zašto? Gledao sam ga od seniorskih početaka, kad je s Lukom Bujasom i duetom Palčić-Palac (da su bar potpisali Prsteca za kompletiranje terceta) skupljao prva iskustva na tada A1 parketima. U sljedećih par godina on je došao do razine koja nije njegov maksimum, ali dok god ne riješi probleme s fizičkom spremom neće preskočiti tu prepreku. Otišao sam u digresije, ali želim reći sljedeće. Smatram da je Borna Kapusta isti igrač koji je bio i dok je igrao u Gorici recimo, ništa on pretjerano ne radi brže, bolje, lucidnije, dapače, u istoj je brzini. I ovo govorim kao netko tko (je) cijeni(o) njegovu igru i kome je žao da se ne stvara više igrača s takvim pregledom igre i pratećom imaginacijom, jer on može proizvesti poteze koji odskaču od ovih industrijskih "ko jaje jajetu" igrača koji samo pumpaju tempo i bezglavo trčanje gore-dolje. Taj isti Borna Kapusta je priliku dobio jer su se budžeti naših klubova strmopizdili na dno hranidbenog lanca, ili misliš da bi dobio priliku da si naši abaligaši mogu priuštiti više od jednog igrača reda veličine ugovora, bubam, Blassingamea, Florencea, Lyonsa ili Bostica? Ja mislim da ne bi.
Vrlo slična priča ti je Majcunić, s tim da on ima još slabiji premijerligaški CV, malo jači od mineralne. Baković je, od navedenih, napravio najveći iskorak jer je bio praktički nepoznat, a onda se malo-pomalo, sa specifičnim igračkim karakteristikama koje su tražene u modernoj košarci, prometnuo kao nekakvo ime srednje klase na ABA i ABA 2 tržištu. Mazalin je potpuno suprotan primjer, koji je napravio regres do razine praktički prelaska u amaterizam, ali ga je Sesar vratio iz mrtvih no pod potpuno drugačijim uvjetima i ulogom. Poanta priče, nisu igrači baš napravili (toliki) iskorak koliko su naši klubovi nazadovali financijski, infrastrukturno i ambicijama.
Ričard je napisao/la:
Zadnjih godina se dobrano podigla razina naše klupske košarke i nadam se da ce se svi sloziti s time, manji klubovi uspijevaju dati veću količinu košarkaša srednje kvalitete koji dobivaju priliku za participirati u ABA ligi od strane nasih vecih klubova. Pojavila su se kvalitetnija i sposobnija imena na domacoj trenerskoj sceni i taj napredak bih osobno pohvalio i na razini regionalne i domace kosarke.
Vidi cijeli citat
Ista stvar ti je i s trenerima. Ono što su ti prije deset, petnaest godina bili Nazor, mlađi Zula, Mance, Vlajo, Rimac, Golemac, danas su ti Tomas, Jurlina, sutra Ukić itd. Netko možda i ispliva, ali imaju manje prostora za grešku no igrači i samo jedan krivi korak, jedna kriva procjena svojih mogućnosti (ali i kluba za kojeg potpisuju) može ih dugoročno pokopati da se više ne vrate na tu razinu. Evo Jurlina, neću reći ni kriv ni dužan - ali s puno manje odgovornosti nego ga se za istu proziva - već visi u Šibenci (ne visi u klubu, nego u javnosti i dijelu medija), a tek je zagazio u trenerski posao. Prebrzo trošimo ljude, a bazen je mali do nikakav.
Ja se generalno poprilično slažem s tobom, ali ne smijemo si tepati i uljuljkivati se u neki neutemeljeni optimizam nakon jedne ili dvije kvalitetne utakmice naših klubova ili igrača. Malo do ništa je posljedica sustavnog rada, više je bazirano na pukom slučaju, sreći, povoljnim okolnostima u trenutku.
[uredio Ušljo - 22. listopada 2024. u 12:44]