Alkar ima omladinski pogon za razliku od Škrljeva i Zaboka. Kaj se to desi da nitko od sinjske djece ne igra kasnije, nije mi baš jasno. 

Čini mi se da bi Alkar imao potencijal da 4 do 5 igrača plati jako dobro, a ostalo da igraju igrači iz pogona. Međutim, izgleda da su oni najgori upravo prema svojima.

Koliko god se trude ne potrošiti puno, mislim da bi ove sezone mogli značajno probiti kaj su planirali potrošiti.

Jako kratkoročna politika koja se mora jednom obiti o glavu. 

Zar onda nije interes Hrvatske košarke (škola košarke i omladinski pogon u klubu) da Alkar ostane a Škrljevo ili Zabok ispadnu?

Alkar proizvodi igrače ali, od onih boljih, neki odlaze prema Zagrebu zbog školovanja, a neki prema Splitu, jer ih i moj klub vrbuje. Također, od njihovih igrača se puni i više klubova Prve lige u Dalmaciji.

Imaju najbolju i najvjerniju publiku u Hrvatskoj (u odnosu na brojnost) i neka Alkara u Premijer ligi,

Na žalost jako malo Alkarovih igrača znači išta u našim ligama. Tko uopće igra i gdje od njih. 

Već sam nekoliko puta izrazio svoj stav. Interes hrvatske košarke su klubovi koji imaju čim veći budžet koji kanaliziraju prema domaćim igračima.

Potpuno je logično da se igrači ne mogu posvetiti košarci i ulagati u svoje sposobnosti ako ne dobijaju novce za pristojan život. 

Uzmimo igrača od 28 godina koji je oženjen i ima dijete. Takva obitelj treba cca 3000 € mjesečno i to ak ne plaćaju stan nego samo režije. Pa kako toj obitelji pomaže igračeva plaća ispod 1000 €? Da supruga sa malim djetetom donese 2000€?

Objektivno ta osoba mora tražiti drugi izvor financija.

Osobno znam puno igrača kaj igraju u Zagrebu. Velika većina koja igra, financijski funkcionira uz pomoć imućnijih obitelji. Oni koji to nemaju odlaze iz košarke. I to se vidi po smanjenoj bazi igrača.

Košarkaš mora biti samoodrživ i trebaju nam ljudi i klubovi koji imaju svijest o tome.

Alkar to nema. Puno igrača mi je reklo da je tamo priča za igrače: kod nas ćete biti malo plaćeni ali ćete se afirmirati i drugdje ćete biti bolje plaćeni. Međutim, malo tko se iz Alkara kasnije proda za ozbiljne novce. 

Alkarove mlađe kategorije su pale na jako niske grane. 

Onaj tko želi priliku na dobroj pozornici, tj. u rangu višem nego što je igrao dosad, doći će u lošije klubove i za dzabe, a kamo srice dobiti i preko 1000 eura. Svi hrvatski klubovi tako funkcioniraju, ukljucujuci i aba ligase. Moras se vjecno kockat, pokusavat ubost igraca koji ima potencijala i slicno, jer love za razinu u kojoj nastupas jednostavno nema.

To kaj Alkar nema"obiteljskog " čovjeka u svojom redovima može potvrđivati samo kaj sam napisao.

Košarkaška karijera je obrnuto proporcijalna poslovnoj karijeri i zbog toga je specifična. U košarkaškoj karijeri si nakon 30 u zalasku, a u poslovnoj karijeri u usponu.

Ako želimo razvoj košarke, košarkašima treba čim prije omogućiti dovoljno zarađivati. Niko me nemre uvjeriti da novac nije motivirajući faktor da se košarkaš više trudi brinuti i o tijelu i o svojim košarkaškim vještinama. Čak i na ovim prostorima su košarkaši imali dovoljno novca da plate individualni rad prek ljeta. Time su napredovali u svakom smislu i klubovima su mogli pružiti više. To današnji košarkaši mogu samo sanjati.

Sve je u sportu povezano sa novcem. Fizička spremnost, zdravstveno stanje, posvećenost i u konačnici kvaliteta igrača.

Vjerujem da sam dosadan sa "novcem" ali klubove vode nesposobni kadrovi koji nisu u stanju osigurati novce. Prebacivanjem krivice na igrače, oni skrivaju sebe i svoju nekompetentnost za posao kojeg rade. 

Treba otvorit novi topic za ove koji su opterećeni samo novcima.