Evo iznijet ću tu jedno svoje mišljenje općenito povezano s našom Premijer ligom i razinom košarke koja to je.
Radi manjka tehničkog znanja i skilla, teško je ekipu graditi na vanjskoj igri i trčanju. Za to su potrebni ekstra i skupi igrači te vrhunski šuteri da bi se ustanovio nekakav prošlogodišnji sistem igre Cedevite Junior pod Mulaomerovićem gdje pick and roll igraju Kučić i kasnije Austin Luke, šuteri su Rašić, Jelić, Allen, a u rollu ti se nalazi Karačić koji je izrazito atletičan i pokretan centar. Zato su ljudi i govorili da igraju najmoderniju košarku, s puno šuteva, pick and rolla i brzih napada.
Međutim, oni su iznimka. Naša košarka se u Premijer ligi radi manjka igrača s ovim gore kvalitetama svodi na stvaranje viška u napadu kroz unutarnju igru. Kad pogledate koje ekipe ove sezone pokazuju najviše oscilacija u napadu te nekonstantnost igre i manjak principa, vidite da su to ekipe koje nemaju igrače za unutarnju igru.
U početku sezone to je bio Osijek koji se izrazito rekonsolidirao vraćanjem samopouzdanja pobjedom protiv Zadra, a kasnije dolaskom Milije Mikovića, vještog unutarnjeg igrača.
Dalje, pogledajte razliku Dubrovnika gubitkom Cvitkovića i Blatančića. Kad protivnik oduzme pick and roll igru, mora postojati neka vrsta kvalitete za iznijeti utakmicu u napadu, a to naši vanjski igrači najčešće nemaju.
Alkar je predzadnji, imaju samo Gurleya od igrača koji im može dati tu dubinu, Tomašević i Krešić su uglavnom igrači koji daju svoje kroz pick and roll. Doduše, Alkar ima drugo oružje, a to je najbolja obrana od protivničkih post igrača kroz udvajanja s prve linije i lažnu zonsku obranu iz čega imaju finu naviku za brzo trčanje prema naprijed te su zato atraktivni za gledati i igraju zanimljivu košarku, ali svejedno se radi manjka kvalitetnog igračkog kadra i opcija u napadu nalaze na dnu ljestvice.
Dalje, Dubrava i Šibenka, dvije ekipe s očiglednim napadačkim problemima, zašto? Nema unutarnje igre. Dubrava se još i snalazi, doveli su Littlea, Babić i Škifić mogu odigrati i traži ih se tu i tamo, ali tanke su to opcije jer ti igrači imaju i svoje neke druge kvalitete s kojima su navikli igrati, dok je unutarnja igra uvijek bila neka sekundarna opcija.
U Šibenki Jukić jednostavno to ne dobiva, a nije ni da ima neku kvalitetu u igri leđima, jednostavno radi manjka principa često loptu dobiva u nekim međuprostorima i ove godine je, može se slobodno reći, zabio više koševa iz prodora s trice nego iz igre leđima. Paić je u konstantnim problemima s ozljedama, međutim mislim da bi veća aktivacija njega u napadu i kao skorera i kao kreatora mogla donijeti malo plodniju igru u njihovom slučaju. Također, ako si u takvom napadačkom deficitu, bar bi se trebalo trošiti na 120% u obrani te imati uigrane opcije, a to kod Šibenke nije slučaj.
Zadar - više igrača može dati dubinu
Split - više igrača
Cibona - trenutno Bundović, Vuković
Cedevita - Sobin, Buljan, Karačić
Kvarner - Miličević, Čakarun, Šantelj
Zabok - Cinac, Črnjević
Dinamo - Kraljević, Vučić, Novačić, čak i Mikšić
Kod nas u ligi nema Curryja, nema Irvinga, nema Campazza i Mike Jamesa. Ima u najbolju ruku Mihailovića i Shortera. Ekipe koje nemaju igrače koji mogu dati dubinu i raditi višak na taj način, ne mogu pružiti konstantnu napadačku igru jer je razina košarke takva da nijedan vanjski igrač, nakon što se odigra preuzimanje u picku, ne može u kontinuitetu s trice rješavati miss match. To je poanta svega i tu se pravi razlika.
Na kraju krajeva, Jusup je na osnovu tog razmišljanja i nanizao tolike uspjehe zadnjih godina, pronašao je individualnu kvalitetu i prednost u 1 na 1 igri kod igrača koji su jeftini za tu razinu.