Hrvatskoj košarci treba povećanje igračke baze, a ne smanjenje. U Hrvatskoj trenutno ima samo dva kluba sa koliko toliko prihvatljivim budžetom. Svi ostali se krpaju bliže amaterskim postavkama nego pro košarci.

Premijer ligi treba bolja regulativa koja bi onemogućila ekipe poput Bosca da sudjeluju u njoj. Prvo garancije isplaćivanja minimalne plaće, pa neka se i radi o plaćanju juniora, pa recimo da među 12 u rosteru može biti max 6 juniorskih ili kadetskih igrača. 

Ima načina, ali savez se prije svega treba oštrije boriti za status košarke kod političara. A ne zaposliti politički kadar koji ne smije i da hoće protiv svojih političkih šefova.

Lijepo napisano, ali sad, poslužit ću se floskulom "daj budi sad tu pametan!". Naime iskustvava sa klubovima poput Bosca imamo, ali u ne tako davnoj prošlosti sredine poput Šibenika, Rijeke, Osijeka, su nerijetko u svojim ambicijama znale pretjerati, pa im se dogodio krah. Ne mislim ništa loše o tome da klub ima zdrave ambicije, dapače da cijela liga i cijeli šport (općenito prve naše lige koje bi po logici stvari trebale biti čvrsto profesionalne) počiva na zdravim temeljima, financiranju u skladu mogućnosti, kombinaciji vrhunskih profesionalnih igrača i razvoju nadolazećih iz omladinskog pogona - onda bi se samo po sebi podrazumijevalo da veći gradovi imaju stabilnu prvoligašku bazu i da su oni jedna od bitnih karika. Nažalost, znamo da su Cibona, Split i Zadar u prošlosti radili svakakve gluposti po pitanju rastrošnosti, ali i ovi manji klubovi su u velikom dijelu kad bi ušli u prvoligaško društvo - često bi preuzeli obrazac ponašanja svojstven za instant klubove. Ambicije u prvim sezonama narastu "do neba", troši se na sve strane da bi se približilo vodećem trojcu, ulazi se u regionalne lige i sve to izgleda divno i krasno do - prve veće financijske krize (koje su, priznali ili ne, neminovne). I onda se sazna da su klubovi ti zapravo u velikim dugovanjima, jer ili su sponzori otkazali ili smanjili financiranje (uglavnom se radilo o osiguravajućim društvima), pa se klub ne može više održati na dotadašnji način, a otriježnjenje bude bolni. S druge strane, Bosco, Hermes i slični praktički iskoriste posrtanje ovih većih i uzmu sa stola ponuđeno. Sve dok opet kroz godinu -dvije stagnacije u drugim ligama opet se netko iz Rijeke ili Osijeka sjeti da ti klubovi trebaju imati premijer-ligaša, što je normalno.

Pa i u ligi 10 bi nekim klubovima od starta sezone bilo jasno da budu vjerojatnije ispali iz lige, nego ostali. I tu kreću kalkulacije. Jel uopće trebamo trošiti i koliko trošimo, ak su nam šanse minimalne?

Ni Zadar, ni Split nisu sigurni od scenarija propadanja. U biti i oni su sve ove godine bez ikakvih uspjeha bitnih za razvoj naše košarke. Vrhunac sezone im je toliko osporavana Premijer liga.

Stvari se mogu riješiti jedino, ak se rješava bit sustava.

I mislis da bi oni tribali biti parametar? Napravili su cirkus od te lige realno, dovoljno im je pogledati kako se igra zavrsnica tamo. 

Ne znam tko je to kraj Bosca vidio Alkara kao gubitnika, ali nek ti bude.

Alkar i Škrljevo je odlučilo u foto finišu.

U biti u Premijer ligi se unaprijed znalo sve. Malo veća očekivanja su bila od Dinama i Šibenke, a malo manja od Zaboka i Dubrovnika. Ali sve je to kozmetika.

Ak ligi žele dobro, treba ukinuti dodatne registracije igrač u sred sezone. Prvo licenciranje pred sezonu i drugo između dva dijela i to limitirati na dva igrača. 

Dubrovnik je kao klub iz kojeg je poteklo brdo igraca u zadnjih par desetljeca (Hezonja, Tomic, Peric, Prkacin, Andric, itd.) uvijek nekako naslonjen na domace igrace, a uz par pojacanja tako je i izboren povratak u elitni rang.

Pa ipak, umjesto da nabiju roster i traze instant ulazak u prvu ligu, radije su ulozili u trenera i pricekali jednu sezonu u kojoj su izdominirali sa samo dva poraza, a rezultat se jasno vidi i u ovoj novoj sezoni kad se uz jos par pojacanja dosta lagano doslo do doigravanja.

Mislim da je to pravi put, steta je sto su zbog ozljeda neki mladi ostali bez prijeko potrebnih minuta za sazrijevanje, ali i to ce doci na red.