Hrvatska

Hrvatska debelo prednjači s brojem predstavnika u predstojećoj sezoni, ukupno sedam, a njih jasno možemo podijeliti u tri skupine:

– prospekti i zalog za budućnost za koje je ova sezona period za razvoj
– važni članovi rotacije s jasno određenom ulogom
– niti oni, kao i treneri, ne znaju što rade tu

Počnimo s Dariom Šarićem, ispred kojeg je sezona u kojoj će ili zacementirati svoje mjesto u Philadelphiji ili biti žrtva sistema kojem će se trener Brett Brown okrenuti. Nakon dvije godine nastupa u Euroligi sa solidnom minutažom i brojkama, kada su se navijači iz Phile pitali da li će ikada doći u Rockyjev grad, konačno je krenuo preko bare za svoju prvu sezonu u NBA. Možemo reći da je bio uspješan u prvoj kampanji, budući da je u drugom dijelu sezone dobio veliki prostor za pokazivanje potpune raskoši svog talenta, u čemu se vrlo dobro snašao. Odigrao je lijepu sezonu, solidno na svim frontovima, baš all-arounderski. Neću mnogo duljiti jer je kolega Toni Lazarušić maestralnim tekstom objasnio Šarićevu situaciju do najsitnijih detalja.

Radije bih se okrenuo prvoj violini reprezentacije na ovogodišnjem EuroBasketu, Bojanu Bogdanoviću. Na samom otvaranju ljetne tržnice, Babo je potpisao dvogodišnji ugovor s Indiana Pacersima, vrijedan oko dvadesetak milijuna. Ovakav rasplet događaja je baš ono što Bogdanoviću treba, prilika da pokaže koliko vrijedi i stekne pažnju na većem tržištu. Činjenica je da još uvijek nije igrao u posloženom NBA sistemu, izuzev nešto jasnije uloge u Wizardsima, ako taktičke zamisli Scotta Brooksa uopće možemo nazvati sistemom.

Sezonu će vjerojatno početi na poziciji niskog krila, gdje će se za minute boriti s Glennom Robinsonom III. Pacersi su dobili baš ono što im treba, šuterska moć na krilnoj poziciji nakon odlaska Paula Georgea, s tim da će Bogdanović mnogo rjeđe zahtijevati loptu u rukama. Njegova uloga će se svoditi na prolazak kroz blokove i spot-up šut uz povremena završavanja na obruču, te vrlo malo kreacije uslijed lošijeg pregleda igre i drugih kandidata na backcourtu. Obrana je sumnjive kvalitete, ali je svakako iskoristiv u pravim šemama i uz odgovarajuće suigrače. Prošle sezone, iz igre je šutirao 44,5% dok je iza linije za tri poena šutirao 37% – u dresu Wizardsa bio nešto efikasniji s 39%. U cijeloj sezoni je prosječno bilježio 13,7 poena uz 3,4, za nešto više od 25 minuta po utakmici. Jasno je da Bojan neće okrenuti sreću franšize koja se nalazi pred prijeko potrebnim rebuildingom, ali će svakako dati svoj doprinos u napadu. Za Pacerse je ovo dosta sigurna situacija, timski gledajući, s obzirom na to da je druga godina ugovora tek djelomično garantirana.

U Zapadnoj konferenciji i sunčanoj Kaliforniji, stvari idu veoma glatko za Ivicu Zupca. Iako je kao izbor druge runde prvenstveno bio kandidat za kaljenje u Europi i povratak u NBA kroz nekoliko sezona, rođeni Mostarac je odlučio zaraditi svoje mjesto u rosteru Lakersa. Sam početak je zahtijevao mnogo rada na fizičkoj spremi, budući da na startu nije mogao izdržati zahtjevne kondicione treninge, a dosta vremena je ulagao i u rad s utezima. Takav program je rezultirao gubitkom od preko deset kilograma tijekom sezone, te prilagođavanjem tijela na zahtjeve lige. Također, dosta je radio na šutu, posebice skyhooku koji vremenom želi uvrstiti u svoj napadački arsenal.

Sama sezona je bila dosta uspješna, uz činjenicu da je prošao ispod radara na draftu i predsezoni. U prosjeku je bilježio 7,5 poena uz 4,2 skoka i 0,9 blokada za 16 minuta na terenu. Ako bismo prenijeli taj učinak na period od 36 minuta po utakmici, Zubac bi imao 16,8 poena te 9,4 skoka i 2 blokade po utakmici – što je odlično za izbor druge runde. Ove prosjeke je formirao u vrlo malom vremenskom intervalu na parketu, sve dok preseljenjem Timofeya Mozgova na klupu u drugom dijelu sezone nije prekomandiran na startnog centra. U napadu je pokazao dosta široku paletu vještina – radio je ono što centri primarno rade, kupio je otpatke oko obruča i pospremao ih, ali učinak s poludistance od preko 50% zaista nije bio očekivan. Imati takvog centra u petorci znatno pomaže s floor spacingom i otvaranjem prostora za probijanje brzih igrača prema obruču. U nekim situacijama je pokazao da je pogodan i kao roller u bazičnim p&r akcijama s razigravačem, bilježeći 1,02 poena po posjedu u takvim scenarijima.

S druge strane parketa je potrebno mnogo više rada. Za sada ima nedefiniranu ulogu budući da je prespor za pokrivanje bržih igrača na perimetru, a nedovoljno čvrst za rim protectora. Iako nikada neće dostići vještinu u obrani na nivou Rudyja Goberta, može pružiti dovoljno ako ga se okruži dobrim braničima, a svakako ne predstavlja toliku opasnost na tom kraju terena da mu se pored imena stavlja veliki minus.

Dalje, na prvi pogled se čini da će dolaskom Brooka Lopeza Zubac potpuno pasti u drugi plan, ali to je daleko od istine. Lopez će vrlo vjerojatno u Los Angelesu biti samo do kraja ove sezone, trener Luke Walton će sigurno nastaviti razvijati mladu jezgru ekipe, a novopridošli centar u tom scenariju mnogo više odgovara Zupcu od Mozgova. Lopez je tip centra koji je mnogo mobilniji i tehnički potkovaniji u poređenju s teškaškim centrom Mozgovom, pa se otvara prilika za učenje i napredak. Osim toga, Brook je u NBA krugovima na glasu kao jedan od najpristupačnijih i finih momaka. Zubac treba uložiti još mnogo rada na brušenju sirovog talenta, ali definitivno se nalazi u pravoj sredini i vrijeme je na njegovoj strani.

Ostajemo u toplijim krajevima Amerike, navratit ćemo do Arizone. Phoenix Sunsi su prošlog ljeta birali Dragana Bendera kao četvrtog – i najmlađeg – na draftu, s planom dugoročnog projekta. U prvoj sezoni očekivanja nisu bila velika. Bender je ostavio dojam uplašenog mladića, ali i pokazao da je NBA liga njegova budućnost. Samu rookie kampanju je omela i povreda desnog članka, do koje je nastupio u 38 utakmica, a nakon povratka ih je vezao još samo pet. Velika je šteta što u smiraj regularnog dijela sezone nije iskoristio moguće minute uslijed preseljenja veterana na klupu, što je redovna praksa u momčadima koje tankiraju.

Što se tiče same igre, pri manjoj minutaži Bender je pokazao zavidne razigravačke sposobnosti i visok kvocijent inteligencije. Svjestan svojih nedostataka, uvijek je maksimalno iskorištavao svoje kvalitete bez da je narušavao flow igre ili gušio loptu. Uredno je pospremao trice iz kuta, na procentu od 37,5%, što je sasvim solidno s obzirom na to da mu šut nije forte (39,4% iz igre). Osim toga, sposoban je obavljati kvalitetan posao s loptom u rukama, što s njegovom visinom daje velike prednosti Sunsima za slaganje ostatka petorke u različitim fazama utakmica. Potrebno je da bude agresivniji u napadu, akcentira kreaciju i poboljša šut, ali dvadeset će napuniti tek u studenom tako da za sve ima dovoljno vremena. U obrani je po brojkama bio prosječan ili za nijansu iznad, ali je pokazao da zna braniti pick&roll i da razumije switch s malo ili nimalo kašnjenja. Osim toga, raspon ruku od 220 centimetara će otežati posao svakom napadaču uz sasvim pristojan rad nogu.

Jasno je da Bender ima još dosta posla u brušenju sirovog talenta i privikavanja na košarku u NBA, fizički i radno. Minute u novoj sezoni će dijeliti s TJ Warrenom i Joshom Jacksonom u slučaju viših postava, ali primarno s Marqueseom Chrissom na četvorci i možda s Alexom Lenom iako je još uvijek dosta mršav za stretch peticu. Napravio je korak naprijed tijekom Ljetne lige ove godine, a za napredak mu treba više utakmica bez povrede i više minuta u istim.

Istočnije, na Floridi, Mario Hezonja je pred sezonom odluke. Skauti koji su ga gledali u Barceloni, označili su ga kao iduću veliku senzaciju iako nije uživao velike minute kod Xavija Pascuala. Njegova visina, raspon ruku, atleticizam i veoma lijep šut, izgledali su kao stvoreni za najveću scenu. Osim toga, imao je dosta drčan stav, što mlade igrače štiti od nasrtaja protivnika i samih medija. No, prva sezona nije bila med i mlijeko. Poteškoće je bilo lako pripisati adaptaciji na novu sredinu ili tvrdoglavom treneru Scottu Skilesu koji ne prašta pogreške mladim igračima, ali i ta situacija je izgledala bolje od druge sezone.

Novopridošli trener Frank Vogelje vjerojatno ulio novu nadu, ali stvari su nastavile ići nizbrdo. Problem je postao njegov najveći adut, šut. Uz sav talent, dodavačke sposobnosti i sjajne fizičke predispozicije, nije bio u mogućnosti povezati svoju igru zbog vrlo nekonzistentnog šuta. Mučio se s pronalaženjem ritma u ključnim momentima karijere, a sezona je zaustavila svaki napredak, stagnacija je izgledala kao dobar scenarij. Iz igre je šutirao 35%, te 29% za tri poena. Za 14,8 minuta na parketu, bilježio je 4,9 poena.
Ekipa je bila zaglavljena između tankiranja i win-now statusa, pa je Hezonja preseljen na klupu uz gomilanje DNP (did not play) učinaka u statistici.

Predstojeća sezona je biti ili ne biti. Ostavimo sve grandiozne naslove i predviđanja po strani, Mario se mora definirati ne samo kao košarkaš Magica, nego i pokazati da zaslužuje mjesto u NBA. Potrebno je vratiti se na osnove, ispraviti i najmanje greške u radnim navikama i igrati na svoje kvalitete. Ako to znači da će biti samo šuter – to je okej. Magic je prošle godine bio daleko najlošija šuterska momčad i takva uloga im je vrijedna kao suho zlato. Obrana se polako popravlja i mnogo bolje izgleda iz vremena Skilesa, kada je imao problem shvatiti i uklopiti se u bilo koju defenzivnu šemu. Ono što Vogelu ne treba jeste nedefiniran igrač, kao što je bio cijelu prošlu sezonu. Govoreći o tome, dolazimo do Damjana Rudeža koji je potpisao novi ugovor ovog ljeta. Ovakav potez Magica možemo objasniti samo popunjavanjem obaveznog prostora u plaćama, s obzirom na to da je Rudež imao minornu ulogu prošle sezone. Najveći utisak je ostavio početkom sezone kada ga je Vogel kombinirao s Aaronom Gordonom, pokušavajući mu dati više prostora u napadu, jer je Hrvat bio jedina prava stretch četvorka na rosteru.

Njegova najveća prednost jeste šut, doveden je da odigra sitne minute i pogodi otvorenu tricu – prošle sezone je šutirao 31% i samim tim nije ispunio osnovnu zadaću. Rudež je jedan od omiljenih momaka u svlačionici, donosi pozitivnu energiju i duh, što je svakako nešto što treba svakoj momčadi. Ipak, košarkaški gledano, ne donosi mnogo na stol. Vogel se neće oslanjati na njega u značajnijim zamislima, a prvenstveno je tu da popuni salary cap, mjesto na rosteru i pokupi minute u garbage timeu.

U sklopu najveće razmjene ovog ljeta, Ante Žižić je dres Celticsa zamijenio onim Cleveland Cavaliersa. Kelti su ga birali na draftu 2016. godine, a Žižić je odlučio provesti godinu dana u Europi prije prelaska na Istočnu obalu. Takav plan je zahtijevao ozbiljniju sredinu od Cibone i ABA lige gdje se poigravao s protivničkim centrima, pa je Darussafaka bila sljedeća stanica. Ekipa iz Turske je bila idealan kroj za Žižića – jaka liga, nastup u Euroligi i trener s NBA iskustvom, ni manje ni više nego David Blatt. Odigrao je solidnu sezonu, s nešto više od dvadeset minuta po utakmici, a bilježio je 9 poena i 6,4 skokova uz dobar šut od 65%.

Ante kao glavne prednosti ima sjajne fizičke predispozicije. S 211 centimetara visine i 113 kilograma, kao dvadesetogodišnjak, predstavlja velik zalogaj za svakog protivnika. Ipak, nije teški centar, odnosno sidraš  – dosta je atletičan, dobro trči i snažan je na obruču. Ima pristojnu leđnu tehniku i dosta dobro se gura u reketu, iako je nedostatak šuta mana u današnjem načinu igre. Taj nedostatak će dobro zamaskirati trkačkim sposobnostima, što ga dosta dobro uklapa u igru u tranziciji.

Tijekom Ljetne lige nije pokazao najblistavije predstave, pa je plan za početnu petorku uz Ala Horforda brzo pocijepan. Sporiji rad nogu u obrani ga je ostavljao ranjivim pred svakim bržim igračem na perimetru, a nedostatak šuta je predstavljao problem u floor spacingu ekipe. Ipak, odradio je skakački posao na veoma dobrom nivou i upravo tu se krije njegova uloga u Cavaliersima.

Minute će većinom imati kao zamjena Tristana Thompsona, potrebno će biti da pokupi protivničke promašaje i podijeli poneku blokadu – što je očajnički falilo Cavsima u prošloj sezoni. Thompson je jedini koji se dostojno odmotavao prema košu u pick&roll akcijama, a Žižić će dobiti prolaznu ocjenu ako obavi i pola njegovog posla, za što je svakako sposoban.