"SVAKI klub trebao bi gledati sebe, a ne baviti se Cibonom. Cibona je nešto poput crvene krpe na koju se svi napinju, a trebala bi biti nositelj kvalitete. Trebalo bi se, također puno više raditi na prosperitetu hrvatske košarke, ali premalo je zajedničkog interesa." - oprostio se Dražen Anzulović.

"NISAM se umorio niti zasitio ljudi i kluba, zaista sam pokušao pronaći novi izazov ovdje, u Ciboni. No, nisam dobio konkretne odgovore. Svake nove godine sve smo teže i teže radili, tri godine plivali smo u mjestu. I radili na gornjim granicama naših mogućnosti. Nisam vidio način na koji bih to uspio promijeniti, htio sam iskorak više. Ali bojao sam se da ne upadnemo u neku vodokrečinu, iz koje više ne bi bilo izlaza." - priznao je Dražen Anzulović, pojavivši se pod Tornjem samo dva dana nakon operacije koljena.
Htio je, kako kaže, biti korektan i dostojno se oprostiti od ljudi s kojima je u Savskoj odradio olimpijski ciklus. No, od tih se ljudi nitko nije pojavio na njegovom službenom oproštaju. Iako su iza njega četiri godine rada u kontinuitetu, prilika kakvu će treneri u Hrvatskoj rijetko dobiti, a još rjeđe zaslužiti. Tu su tri osvojena naslova prvaka Hrvatske, učešće u Euroligi... No, o radu Dražena Anzulovića neće toliko reći sami rezultati koliko uvjeti u kojima klub egzistira;
"Ponosan sam na to s kakvim sam dečkima radio svih ovih godina, ali mi je strašno žao što nisam iskoristio momčad koju smo imali prve godine mog dolaska. Bila je to momčad za Final Four. U našim željama tada su nas omele samo povrede. I dalje tvrdim da je to bila najjača ekipa Cibone tijekom svih sezona koje sam ovdje proveo. Nakon toga, svake nove sezone bilo je sve teže sklopiti ekipu za europsku košarku. Stoga, još jednom želim poručiti svom nasljedniku,ljudima u klubu a ponajprije gradu Zagrebu, da za konkurentnost u Europi treba još samo malo. A to malo nam je nedostajalo svih ovih godina." - podvukao je Zula, ne želeći se upuštati u kalkulacije oko izbora novog trenera.
"Naravno da imam svoje mišljenje, ali sve kandidate poznajem, čak smo i prijatelji. Stoga ne želim, a niti bi bilo korektno upuštati se u razgovor na tu temu. Ljudi u klubu imaju dovoljno iskustva da procijene kakav profil trenera treba Ciboni."
500 tisuća dolara po sezoni
U međuvremenu, Zula je dogovorio prelazak u ruski Ural Great. Stavio je potpis na jednogodišnji ugovor s opcijom produženja za još jednu godinu. Navodno će se već u prvoj godini provedenoj u Sibiru obogatiti za pola milijuna američkih dolara, a s njim će, prenijeli su i ruski mediji, njegov dosadašnji pomoćnik Darijo Giergia.
"O tome ću s Darijom razgovarati tijekom srpnja. Što se mog ugovora tiče, u drugoj godini kao uvjet imam plasman do 8. mjesta u ligi."
Potpisu ugovora u klubom iz Perma prethodio je raskid važećeg ugovora s Cibonom, u trajanju od još jedne godine.
"Bili smo dosta vezani, i ljudima iz kluba nije se pretjerano svidjela moja odluka. Ali razlozi su jasni; smatram da klubu treba nova krv, da se nešto pokrene, animira. Dok sam bio u bolnici tri puta pokušao sam na mobitel dobiti predsjednika Ivu Jelušića, ali nisam uspio. Jednostavno, nisam vidio mogućnost u kojoj klub može u budućnosti funkcionirati na taj način..."
Repeša je razumio...
Prelazak u novi klub za Anzulovića i operacija koljena ne znače samo oproštaj od Cibone, već i od hrvatske reprezentacije. Barem za akciju Španjolska...
"Jasmin Repeša pokazao je razumijevanje i ove godine neću sudjelovati u radu reprezentacije. Naša momčad ima kvalitetu, treba je samo kompletirati." - kratak je bio na tu temu.
Nešto rječitiji bio je iznoseći razmišljanja o hrvatskoj košarci...
"Svaki klub trebao bi gledati sebe, a ne baviti se Cibonom. Cibona je nešto poput crvene krpe na koju se svi napinju, a trebala bi biti nosioc kvalitete. Trebalo bi se, također puno više raditi na prosperitetu hrvatske košarke, ali premalo je zajedničkog interesa." - zaključio je.