"Jasmin Repeša pozvao je najbolje hrvatske košarkaše uoči rujna i Europskog prvenstva u Španjolskoj. Pozvao je najbolje ne bi li vratio ugled sportu na koji smo bili itekako ponosni u godinama stvaranja naše države.
Svi pamtimo Dražena, Tonija, Dinu i Barcelonu '92. Pamtimo i svjetsku broncu '94. te europske bronce, od kojih je posljednja osvojena '95. Od tada, dakle punih 12 godina, nismo osvojili nijednu košarkašku medalju.
U predvečerje priprema, kad Repeša počinje odabir 12 igrača, četvorica, dakle trećina, otkazala su pripreme i nastup. Nikola Vujčić ne želi igrati jer sljedeće godine, dakle tek za 12 mjeseci, odlazi u NBA, Gordan Giriček opet ima privatnih problema, Dalibor Bagarić nije na istoj valnoj dužini s izbornikom, dok je Žižić kao 25-godišnjak jako umoran.
Ovakva sportska izdaja otvara mnoga pitanja. Sjeća li se tko kad su Ivano Balić ili Pero Metličić otkazali Ćervaru, Frano Vićan Rudiću, Boban i Šuker Blaževiću? Nije li Janica osvajala svjetske medalje 2003. u St Moricu, a na nogama nije mogla stajati, sjećate li se Gorana, koji je kao 125. igrač svijeta s Draženovim posterom u sobi osvojio Wimbledon?
Gospodo košarkaši, zastava je svetinja, a himna je život. Nemali broj vaših vršnjaka nije doživio vaše godine jer su položili živote da biste vi mogli igrati za Hrvatsku - za Hrvatsku za koju ne želite igrati."
Bruno Kovačević
