Glavni problem ukića i tomasa što su iz slabih klubova i slabe
hrvatske lige došli u najjače klubove, najjače lige europe. dakle već u prvoj
rečenici se vidi određen jaz.
s jedne strane to im je došlo odlično jer su upoznali pravi
surovi profesionalizam, prošli kroz ruke najboljih trenera, taktički uznapredovali,
upoznali što znači hijerarhija.
s druge strane preskočili su jednu, dvije stepenice, prerano
ušli u žrvanj sa puno premalo pravih i jakih utakmica. užasno se teško
nametnuti pored toliko klasnih igrača predodređenih da budu ispred tebe. trebalo
je prvo steči ime u slabijim euroligašima jer i tamo se moglo proći kroz one
pozitivne strane kao u najjačim klubovima.
nedvojbeno da su obojica napredovali i stekli neko iskustvo,
ali ne onoliko koliko se očekivalo. imali su obojica dobrih faza kad je
izgledalo da bi se mogli potpuno nametnuti, ali uvijek bi slijedilo lošije
razdoblje. A veliki klubovi ne opraštaju lošije partije u kontinuitetu, 1-2
lošije za takvog igrača i odmah padaš u drugi, treći plan. upravo o tome govori
picek ako sam dobro shvatio. obojici fali taj kontinuitet, nikako se pomaknut u
hijerarhiji, ulaze u 3god. i nikako se pomaknut prema gore( na hijerarhiju
mislim), stalno su na nekoj mrtvoj točki. tomas je kod plaze jedno vrijeme bio jako blizu da se u potpunosti nametne, bio je
starter, igrao preko 20min, ali došle su neke sitne ozljedice, pa vam taj koji
dođe umjesto vas zablista i opet vas vraća na nulu. kod maljkovića prije 2god
isto slična priča. božo ga je forsirao, marko je bio vrlo solidan, ali onda je
došla teža ozljeda i duga pauza i sve dobro se izbrisalo.
ukića malo manje pratim, ali i s njim slična priča.
bez obzira na sve, ipak njihove najbolje godine dolaze i u
sljedeće dvije će bit jasno da li je to to. od onih sam koji vjeruju da obojica
još mogu puno.
[uredio Shaggy - 10. kolovoza 2007. u 00:36]