Jedino što može isprati gorak okus ovih poraza, jedino kako se može zaboraviti na navodno nezadovoljstvo pojedinih igrača, jedino kako mogu vratiti vjeru i poštovanje hrvatskih navijača su krvava koljena poslije osmine finala sa Španjolcima. Pobijedili ili izgubili, ako "cigani", sjećanje na 2005., atmosfera, domaćinsko suđenje ne mogu potaknuti ovu ekipu na maksimalan angažman, ostavljanje srca na terenu, stavljanje sa strane svih nesuglasica i borbu do zadnjeg daha onda nažalost ova reprezentacija na čelu s Repešom nema budućnosti. Ne znam jesam li jedini, ali eto ja navijam za takav razvoj događaja naravno s Lamonicom u glavnoj ulozi, a tko zna možda upravo tom utakmicom počinje nova era hrvatske košarke.

Meni samo nije jasno kako manje više svaka reprezentacija uspije od poluigrača sklepat momčad koja igra solidnu košarku u oba pravca, a mi ništa. Otprilike kao Meksiko u nogometu. 

Imam osjećaj da bi Grčka igrala kao Hrvatska da im je Repeša na klupi.

Bez obzira na sve loše što nam se dogodilo, vjerujem da nećemo imat većih problema protiv Portorikanaca, ali poznavajući nas, neće nam se poklopit i izvući ćemo Španjolsku.

Daj se skuliraj, mi sutra ispadamo.

Nismo ni zaslužili ništa bolje,nažalost...

Ja kad sam vidio Markotu na centru, odmah sam okrenio na turske serije.

Bas to. Uvijek postoje neka ugodna iznenadjenja na turniru, ekipe koje igraju iznad svojih mogucnosti. Zasto smo bas mi ekipa koja je razocaranje i igra daleko ispod onoga kako bi trebala?!

Pa bili smo. Prošlo prvenstvo. 

Sad smo 15 godina bez brige. 

Meni se nekako čini da smo mi često neugodno iznenađenje na košarkaškom turniru.