Lionel Mandrake je napisao/la:
Poštujem suprotnu argumentaciju, ima smisla sve što pišete i mogu se složiti sa većinom stvari, ali…
Igranje za reprezentaciju nije i ne smije biti uvjetno ili pogodbeno. Barem u nekom mom svijetu, nazovite me debilom, zastarjelim, kako god… Po tisućiti put – niti jedan reprezentativac ne igra za Sesara, Vrankovića ili bilo kojeg činovnika iz HKS-a. A što se mene tiče, Sesar je trenerski redikul, HKS je dno dna.
Za reprezentaciju igraš zato što to želiš, zato što je to privilegij i čast (vidim da će se i ovdje mnogi zalijepiti; nemojte), igraš za sebe, svoju obitelj i svoje navijače. Za osobu koja sebe zove sportašem, ja zaista ne vidim što bi trebalo biti važnije.
Imaš priliku otići na Olimpijske igre, valjda prvi i zadnji put u životu. Imaš priliku osjetiti ono što rukometaši ili nogometaši redovito osjećaju kad obuku nacionalni dres. Odričeš se toga zbog umora, zuba, NBA-a, svađe s nekim, jer si uvrijeđen, nebitno kojeg razloga…
Za moje poimanje sporta i nacionalnog dresa - potpuno neshvatljivo. Možda sam stvarno čudan i ne shvaćam…
Sve ovo je jedan začarani krug beznađa iz kojeg se ovaj sport ne može izvući. Imamo, dakle, s jedne strane HKS. S druge strane igrače koji se ne odazivaju. Na trećoj strani su navijači koji gube strpljenje i postaju nezainteresirani. Ekipi iz HKS-a super jer su zatrli kritičku masu, vegetiraju na svojim pozicijama i uzimaju paricu, igrače boli ona stvar, navijači u apatiji = košarka u k***u.
Ako ćemo svi biti u modu boli***čine, onda slobodno možemo zakopati ovaj sport.
Iako načelno ničim ne mogu opravdati neodazivanje reprezentaciji, da bilo koji igrač koji ne želi to jasno artikulira - onda ajde i nekako. Ovako je to izrazito licemjerno i bezobrazno prema još onoj preostaloj nekolicini kojoj je uistinu stalo.
Ovaj začarani krug je moguće prekinuti tek kad na čelo košarke dođe jedna potpuno otvorena, dobronamjerna, pozitivne i optimistična ličnost. Koju ja istina ne vidim u trenutnom krugu ljudi u Hrvatskoj košarci.