Kao što smo glorificirali pobjedu nad Slovenijom, tako smo nakon Novog Zelanda odmah promijenili mišljenje. U nas nije problem mentalitet igrača nego javnosti koja više manje i ne prati ovaj sport, nego ima neki svoj isključivi zahtjev pobjediti sve redom.

prva stvar, treba se prisjetiti gdje smo bili prije godinu dana i gdje nas se dovelo i u kakvu poziciju. Onda možemo razgovarati o očekivanjim na ovom turniru. dolazak na turnir i ulazak u polufinale i to s pozicije 1 prije godinu dana SVI BI NA SLIJEPO POTPISALI,  tako da malo realnosti nije na odmet.

Dalje FIBa i njene očite "muljaže" stavili su i nas i Novi Zeland u 30% lošiju poziciju u startu u odnosu na Sloveniju. Igrati dvije utakmice u dva dana je bolesno i nepotrebno, a dodatna nesreća je to što smo izišli iz svlačionice u ponoć, a igrali je su u pola 5. Točno se taj ritam osjetio i kod nas u ulasku u utakmicu defanzivno, ali i na kraju prije svega radi potrošnje 3 igrača, točno bi volio i Dončića vidjeti u takvoj situaciji. Unatoč tome na kraju smo sami nestrpljenjem i nekim rotacijama ušči u poraz, no sve je to stvar učenja i priprema za ovo što slijedi, a to je završnica zadnje 2 utakmice. Nepotrebno omalovažavanje tu kao i branjenje onih koji se nisu odazvali, a jedan jebeni Dončić jest je jednako smiješno.

Malo o nama. jasno je da mi poprilično ovisimo o kvartetu, da kvartetu jer koliko god Smitha izbacivali, on je s Hezonjom osnpvna defanzivna snaga ove reprezentacije i ako nešto zamjeram Sesaru protiv NZ to je preveliko držanje na klupi Smitha i razbijanje u par navrata defanzivnog ritma koji bi on i Hezonja imali na terenu. Da se razumijemo naša rotacija je miljama daleko od petorke i potrebno je raditi kombinacije u kojoj ćemo uvijek imati trojicu od kvarteta na terenu ,a ne iscrpiti Šarića koji onda radi umora ulazi u svoje klasične greške i pokušava kreirati napadajući koš. 

Dalje ni pod razno nije smio Brankovića ostaviti na klupi nakon onakvih 15 minuta i tako mu ubiti samopouzdanje, mogao mu je pronaći 10 minuta i Zubac bi bio odmorniji u završnici, to je onako baš nepotrebno. 

ako mislimo osvojiti turnir, a možemo treba nam još Hezonjin šut jerod njega smo vidjeli fantastičnu obranu, sjajnu pas igru, sjajne in and out pasove, timski pristup, tranziciju no treba nam njegova sposobnost pogađanja šuteva u nizu koji jedino on ima u ovoj ekipi i što radi u Realu. Šarić je doslovno radio sve ono što treba i što najbolje zna, s tim da će morati ukoliko dođemo do Grka, malo promjeniti svoj pristup i više se izvlačiti vani i paziti da ga ne ponesu pokušaji nepotrebnih prodora. Zubac definitivno mora malo manje bit nervoza, previše priča na terenu i ulazi onda nepotrebno u probleme s faulom. Smith nam je dužnik prije svega radi šuta, ali treba otvoriti sad prostor da više vremena provodi u kreaciji i na 1 jer kapusta definitivno ne može to iznijeti.

šteta što se Brankoviću bespotrebno srušilo samopouzdanje, trebat će nam ipak je to vrlo mlad igrač, ali samo treba nastaviti ovim putem. U konačnici očekujem i doprinos Drežnjak i Nakića ali i Kruška bi mogao nam priuštiti bar jednu seriju svojih šuteva za tri.

U principu jako zadovoljan, na kraju nam se malo i poklopilo i zaslužili smo sad samo sve ostaviti iza sebe i odigrati na maksimumu. jer ovo su jebeni turniri i čak je poželjo izgubiti bez posljedica i statistički i mentalno to je bio poraz koji nam nije naštetio i treba se okrenuti dalje mentalno, a ne vraćati stare filmove.