Ekipa realno, izgubili smo od bolje momčadi. Meni je teško priznati, srce me boli kad ovo pišem jer smo bili jako jako blizu, no to je realnost.
Prijelomni trenutak utakmice je bio kraj prvog dijela kada smo umjesto sa možda +1 na rezultatu kada smo gubili -1 dobili 5 lakih i bezveznih poena. Nije isto otići u egalu ili imati -6, kako radi protivnika, tako i radi nas samih u psihološkom smislu.
Drugo, previše smo dopustili im lagane i otvorene šuteve, razumijem da ih nismo željeli stavljati na liniju za slobodna, ali smo igrali preoprezno. Jednostavno kada glijaš u napadu i onda puštaš u obrani lake poene i to djeluje na psihu pogotovo kada si u zaostatku.
Treće, naš daleko najbolji igrač na turniru je bio Zubac. Šarić je čak odigrao ispod razine koju sam očekivao, iako je bio borben, no manje preuzimanja inicijative nego inače. Hezonja je nažalost ostao dužan i to je velika greška i Sesara što ga je ostavio predugo na klupi.
Ono najvažnije, mi nemamo bekove i svaka čast Drežnjaku na današnjoj igri, no u tom segmentu smo na velikoj 0. Smith nije play, to se vidjelo i danas, Filipović i Kapusta unatoč silnoj želji ne mogu na ovoj razini. Čak i Grci imaju problem dok im je Calathes na klupi. Dok ova garnitura ovako vodi savez, dok se ne napravi plan razvoja bekova ništa od nekih većih uspjeha. Konstantno se vrte isti ljudi, a nama najbolji bekovi dolaze iz Hecegovine koja nije pod našim razvojnim mentorstvom.
Svim igračima veliko hvala na prošlom i ovom ljetu, ima nade za našu košarku. No, neki ljudi od davno ne zaslužuju biti dio nje, a nemaju znanja ni kapacitet kako postaviti ono što danas moderna košarka traži. Od Torina je prošlo 8 punih godina, imali smo bekovski problem i tada, a nismo se pomakli ni centimetar.
Da pače, ostali smo bez Ukića, Bojana i Simona te smo ih zamijenili sa Kapustom, Filipovićem itd.
