kemp3 je napisao/la:
Tko od visokih koje spominjes ima ball handling? Vecina ima odlican ball handling za poziciju 5, ali vec ako ih stavis na 4 ostaju bez lopte, ako ih stavis na 3 tek bude cirkus.
Nije Jusup stavio par petica na pozicije 2 i 3 pa ni na 4. On i na 5 igra sa small ball cetvorkom, ba 4 igra sa cetvorkom, a Bozic na 3 je originalno trojka. niti je na 2 i 3 stavio cetvorke.
Samo igra sa prosjecno duzim igracima.
Plus, za kaj je to uspjesno? Za play off aba lige i PH.
Finci sa 3 mala i Markanenom nas razvale.
...a o ball handligu Ivisica, Prkacina, Samanica bi mogli svasta pricat.
O sutu tih visokih igraca isto tako. Jedini koji ima sut ce bit Ivisic, Jelavic los za 3, Samanic uzasan, Prkacin kriminalan.
Spominjanje Gnjidica kao visokog playa koji ce.odigrat ledjima kao Calathes je tragikomedija. Usporedba sa Planinicem koji je zabijao i prije igre u reprezentaciji 30 poena Partizanu usred Beograda je tek smijesno.
Vidi cijeli citat
Nije da ova koncepcija nema rizika i mana. Samo je stvar u tome da ima potencijal veći nego klasična podjela uloga, koja je trenutno na stvari.
Jasno je da zamjena Kapuste Mavrom ili Krušlina Badžimom neće ništa bitno promijeniti. Niti će Drežnjak igrati kao protiv Grčke kad ne bude nositelja koji na kojima je fokus obrane (pa i kad ih bude), kao što ni Filipović nije ponovio Sloveniju (najblaže rečeno).
S ovim rizikom postoji šansa da se sakriju mane a boostaju prednosti. S dosadašnjim kadrom i načinom igre, ta šansa ne postoji, odnosno, svodi se na očekivanje da se nekošarkaškim faktorom sreće pobijedi košarkaški bolju ekipu (govorim o najvišem rangu, ne o borbi za prolazak skupine na euru - što bi bio ekvivalent Zadrovog statusa u regiji, koji si popljuvao. Usput, domet Zadra u ABA i repke na velikim natjecanjima nisam ni uspoređivao jer nema smisla. Naveo sam Zadar kao primjer višestruko nadmašenih očekivanja na temelju inventivnog korištenja raspoloživog "materijala", nikakve komparacije stilova i koncepata).
I stalno se provlači ideja da bi se nabacalo 4 četvorke, centra koji bi onda stajali ili igrali jedan na jedan protiv nekog agresivnog defenzivca. To bi, naravno, vodilo u katastrofu. Ali, dobro je pogledati neku tekmu Rusa iz 2007. s kojima sam usporedio našu moguću postavu. Prednost bi bila u tome da imamo nekoliko visokih koji će pospremiti otvorenu tricu ili zabiti preko nižeg čuvara, a zadatak trenera da napravi akcije gdje će ih pravilno rasporediti i stvoriti te izgledne situacije. Nije zadatak dati loptu nekom visokom pa nek se muči driblingom kreirati dok ostali stoje i čekaju sve na gotovo. Nisu ni Hryapa, Vorončević itd. zabijali iz izolacija i driblinga. To su stari obrasci razmišljanja na koje su nas navikli dosadašnji izbornici, a ja govorim o inovacijama.
Cijela poanta mojih upisa je da se otvori neki prostor drugačijeg razmišljanja. Razmišljanja u kojem naši najbolji igrači nisu jedni drugima smetnja zato što igraju iste pozicije, i nisu jalovi u napadu jer im nema tko dodati loptu, nego se dužina, visina i pokretljivost mogu uklopiti u formacije i akcije na terenu gdje će to biti naše prednosti.
Ne mogu sad to razrađivati u detalje jer nisam izbornik (pa čak ni amaterski trener), ali smatram da postoji mogućnost da netko tko jest, složi od ovog kadra ekipu konkurentnu na najvišem nivou (i tu je jedina paralela s Jusupom - pristup rješavanju situacija, ne preslikavanju koncepcije igre Zadra).
I da se osvrnem na Planinića. On jest imao jednu tekmu gdje je senzacionalno odigrao protiv Partizana u Bg, protiv Vujanića koji je za glavu niži. Nikad nije ponovio takvu tekmu kao ni Filipović nakon Slovenije. A imao je i žešćih propadanja sa šutom i igrom generalno, ali mu Spahija to nije uzeo za zlo. Naprotiv, gurao ga je u repki nauštrb rezultata (što nije ugrozilo prolazak kvalifikacija) i kad je općinstvo šizilo zbog toga (budući da je bilo evidentno da ima boljih u tom trenu). Meni je neshvatljivo da se sad toliko nipodaštava Gnjidića a čekalo se tolike godine na nekog tko ima barem potencijal za velike stvari na playu. Možda njemu košarka više i nije prva stvar u životu, ali nije ni meni pa sam uložio ovo vrijeme u piskaranje o istoj. Vjerujem da bi u pravom kontekstu i s malo dobre volje od strane trenera, i on mogao pružiti ono što bi repki fokusiranoj na visinu, dužinu za nadomještanje drugih nedostataka, upravo i trebalo.
Nije nitko od naših vanjskih sam po sebi faktor, ali kad se pravilno poslože kockice i uloge, svaki da neki doprinos, a ukupan rezultat onda bude kvalitativni skok ekipe iz prosječnosti u contendera za medalje.
E sad, ja sam dao neku ideju i fascinantna mi je količina rezistentnosti u umovima većine. Svi se drže slike pozicijske igre, pola niskih, pola visokih, ista imena, sve isto, a to provjereno ne vodi nikud.
Volio bih da netko da neki konstruktivan doprinos i predloži nešto svoje, ili neki upgrade na ovo što sam započeo. Ne da se samo nastoji destrurirati tuđe ideje bez davanja vlastitih. S takvim pristupom, Kukoč bi u Jugoplastici igrao centra uz striktnu zabranu šuta van reketa i bio bi neupotrebljiv na višem nivou. Pešić s takvim razmišljanjem ne bi nikad gurao Bjelicu na playu u Zvezdi, Rusi ne bi ni u snu stavili na teren Savrašenka, Khryapu i Kirilenka u istom trenutku (ergo, ne bi došli do zlata nego ispali u prvoj eliminacijskoj) itd.
