U Sarajevu nam treba pobjeda, ako ništa drugo velim radi pristupa, a onda i činjenice da će se Francuzima živo fućkati u zadnjem kolu sa Bosnom. No, lako je to napisati; teško je ostvariti.
Ipak, imamo mi nesumnjivo priličnih obrambenih aduta za Musu, a kada s novopridošlim dvojcem skupimo skok imamo se čemu nadati; u tom rosteru čak i sa Francuzima doma u veljači..... Valjda ne u onoj takoreći školskoj dvorani u Opatiji, sačuvajbože.
Ovakav Božić u Ateni prije četiri mjeseca jamčio bi barem finale turnira na jednu loptu, da ne pričam koliko bi odmorio Šišija i Heza od Dominikane osamnaest sati prije finala s domaćinom.
Bit će vremena poslije za te priče o zubima i hijerarhiji; sada je nužno skupiti glave i probati pobijediti u nedjelju; sve ostalo samo razvodnjuje nastalu energiju. Netko je ovdje napisao, sanjam sljedećeg kolovoza gledati petorku Smith, Hez, Luka, Šiši, Zu, pa još Babo, Drežnjaci, Filipović, Matković... Ajmo ova dva dana o tome; na drvlje i kamenje na žalost smo navikli svih ovih godina.