Također mislim da su igrači ti na kojima leži glavna odgovornost za sinoćni debakl. Naravno da je ovo za Sesara, za Savez, hrvatsku košarku i općenito hrvatski šport bolna šamarčina. 

110 koševa u 40 minuta može zabiti bilo koja ozbiljna, to nije problem, Austrija je Armenija zabila nevjerojatnih 129, u nekim ligama netko zabije i 150. Ali to se zabije onoj koja tu večer uopće ne igra obranu. Više agresivnosti u obrani i odmah je rezultat drukčiji. Tu je ključ. Meni nije lijepa košarka bez obrane. Neki dan Slovačka i Španjolska odigraju utakmicu sa skoro duplo manje postignutih koševa, tek nakon produžetaka rezultat bude u okvirima 'uobičajenog' pri čemu ni to ne bi bilo da se nije dogodila onaj nevjerojatan splet okolnosti u kojem je Slovačka grubo oštećena.

Dakle kvalitetna obrana.

I ne treba biti odviše kritičan prema Sesaru, on je jedan od naših ponajboljih aktivnih i dostupnih trenera u ovom trenutku. Limitiran je, mora se priznati, a nije se iskazao u zadnje vrijeme ni kao klupski trener (osim ako je to radio tek usput znajući da mu je posao izbornika reprezentacije prvi Pick). O Savezu nema potrebe puno pričati, da dođe ne znam tko, situacija se neće bitno popraviti, a posljedica grijeha unazad više godina dolazi nam na naplatu. Blaženo vrijeme za hrvatski šport tokom 90-tih i još ranih 00-tih, kada su postavljeni čelnici znali što i kako treba, unatoč brojnim problemima. Nakon toga, sve više bolnih poraza. Rupa bez dna.