I ja opet ne razumin kako ljudi ne kuže neke stvari. Dakle, ne stvaraju se igrači u reprezentaciji, nego u klubovima, u omladinskim pogonima koji rade loše.
Iz omladinskih pogona dobivamo hrpe igrača koji imaju masu felera. Za Boga miloga, pola ih ne zna ispravno trčat, koliko god to ludo zvučalo, a da ne govorim o tehničkim detaljima vođenja lopte. Dakako da je u tom nizu mehanika šuta nešto vanzemaljsko i to je tragedija na što nam šuteri mahom liče.
Omladinske škole su sve. Od njih kreće. A tu se skupljaju kojekakvi likovi željni honorara koji će im dobro doć uz neku plaću s državnih jasala i dobro.
Najmanji problem je oće neko imat dva ili tri stranca. Uvjeren sam da uz boljeg od sebe možeš samo učit i napredovat, bio on stranac crne ili bile puti. Ali, dicu se uči da je stranac problem, neki kurvin sin koji ti je doša uzet misto i da klub pripada tebi i tvojima.
Mladi se doslovno truju mržnjom prema strancima i sebi rade albije za nerad. Nitko nije posta igrač odradivši trening 2 ure u dvorani. Individualni rad, to je nepostojeće kod nas, a ključ je cijele priče.
Igra skrivača, to je naša košarka danas.
