Jusup je s razlogom izbjegavao biti u igri. Prvo, dok je bio mlađi, tu su išli generacijski mu bliski A. Petrović, N. Spahija, J. Repeša, a kasnije se također nije posebno trsio da bi preuzeo klupu. Jusup je odličan kao klupski trener što mu možda i više odgovara u trenerskom poslu, u zrelijim godinama, kada je stekao renome i kada zna procijeniti. S druge strane, J. Vranković, I. Skelin, D. Mulaomerović i J. Sesar nisu imali toliko godina trenerskog iskustva kao klupski treneri, čak su imali manje od Perasovića, Mršića i Anzulovića, pa ih se na neki način gurnulo u vatru. Gledajući rezultate najviše jest podbacio bio Skelin, imajući u vidu dotadašnje rezultate, a isto tako i Vranković. Za svakog od njih bi se moglo kazati da je u određenom trenutku imao uspjeha i podbačaja. Nekako sumnjam da bi i s Jusupom izostali pokoji podbačaji. Nije to ni do trenera-izbornika, a samo su J. Repeša, Aco Petrović i J. Sesar u određenom trenutku uspjeli (naravno svatko u svoje vrijeme: Repeša 2008. i 2012./3., Petrović 2016., Sesar 2023.) baš podignuli ekipu.