Dvije očekivane startne pobjede dobra su podloga za dalje. Vjerojatno će u sljedeće dvije utakmice biti više eksperimentiranja i uigravanje. Danska i Norveška, očekivano, nisu dorasli protivnici hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, baš kao što nisu bili ni Irska, Luksemburg, Austrija, Švicarska... ali svakako vesele uvjerljive pobjede te još više da ima itekako prostora za razvoj i napredak.

Nekako nama bolje leže ove kvalifikacije u ljetnom terminu nakon dobro odrađenih priprema. Dvaput smo se plasirali bili na OI (2008., 2016.) te dvaput smo bili relativno blizu (2021.- iako taj turnir možemo smatrati neuspjehom, 2024.), u nekim ranijim kvalifikacijskim nastupima za EP također smo bili suvereni. 

S druge strane rak-rana nam su kvalifikacijski prozori i studenom i veljači kada nismo kompletni i kada nam se događaju blackouti. 

Dakako mislim da su u svemu tome najvažnije 'prave' organizirane pripreme. Hrvatska reprezentacija godinama ima velikih problema kada nema priprema već igrači praktički iz svojih klubova (ili odakud) uletavaju u te kratkotrajne "kvalifikacijske prozore" pa nema potrebne kohezije unutar tima. Za razliku od nogometne reprezentacije, košarka ima svoje specifičnosti te nije lako stvoriti uigranu petorku bez obzira koliko kvalitetnih pojedinaca bilo u njoj. Bilo bi dobro da Hrvatska ima više doticaja s kvalitetom europskom košarkaškom. Još bi bilo bolje da imamo parove igrača koji igraju u istim kvalitetnim europskim klubovima (nažalost to je puno teže s hrvatskim klubovima koji su daleko od razine na kakvoj su bili 90-tih), jer čim u timu imaš po 2-3 para igrača koji se jako dobro poznaju i koji su sami već dovoljno uigrani, onda je puno lakše prilagoditi sustav već postojećem. 

Evo slažem se s tobom oko priprema, no mislim da je to nemoguće "u današnjem svijetu". Nitko nema vremena u životu da ga Krešo ili Mirko vodaju po Americi mjesecima. 

Simon je najavio promjene po tom pitanju, a za sad bi se (po U20 i nekim naznakama U16) moglo zaključiti da se nešto pomaklo s mrtve točke i da igrači koji prođu under programe mogu lakše biti uključeni u rad A reprezentacije.

Puno je posla i pred Simonom i pred Ukićem i da dalje ne nabrajam, ali uglavnom sve one koji su praktički iz terena odmah uskočili u funkcije... No bez obzira na taj 'nagli prijelaz', neke poteze moraju početi povlačiti, pa bili oni i pomalo radikalni i ne baš svima odveć po volji.

U ovom slučaju za jedna standardizirana proizvodnja igrača po pozicijama. Mogu se tu lomiti koplja. Što to znači? Dakle ako u mlađim dobnim uzrastima netko 'gura' jedan tip igrača, potiho (a možda i puno puno surovije) zapostavlja jedan drugačiji tip igrača koji bi imao itekako potencijala se razviti, ali jednostavno su "gurnuti u stranu". Nitko nema ništa protiv razvoja centara, recimo tip igrača koji s 15 godina ima visinu od preko 2 metra i masu od preko 100 kg i dominira svojim uzrastom naspram svojih vršnjaka od tek 1,85 i jedva 65 kg koji tek trebaju fizički stasati. Ali ne smije se igra bazirati isključivo u korist tog centra samo zbog fizičkih proporcija dok drugima braniti igru u tom trenutku jer su, po ocjeni trenera, fizički preslabi. To je banalan primjer, ali dobro bi došlo da se ima i to u vidu. Taj 15-godišnjak (185 cm, 65 kg) možda jest veoma talentiran, kroz 3-4 godine će postići potrebnu visinu i masu, ali velika je šteta da zbog kratkoročnih ciljeva nekih on ne realizira svoje talente i, umjesto zdravog razvoja, ostane u najboljem slučaju prosječni igrač

Dobro zboriš Reset-21 i vidi se da kužiš tematiku.

Meni se iskreno sviđa kako su počeli Simon, Ukić i Tomas. Za razliku od Rađe i Sojka koji su se bazirali na prepričavanju "u moje vrime" oni su se uhvatili posla. I druga stvar vidi se da pokušavaju dati više šansi nekima koji imaju potencijala, naspram nekih akceleranta.