Po meni taj odlazak u Vukovar je čak i jedan od rijetkih dobrih poteza HKS-a...Ne samo da vide žrtvu i ono čega je Vukovar simbol, borbe i ljubavi prema Domovini, već i jednu ipak drugačiju sliku ljudi koji žive u svakodnevnoj borbi za svoje te kako igranje utakmica i sporta kojeg voliš je zaista Božji dar i da su među rijetkima koji mogu živjeti svoje snove, biti dobro plaćeni te je najmanje što mogu spustiti svoja ega, ujediniti se i koliko god patetično zvučalo dati od sebe sve na terenu, prvenstveno žarom i zalaganjem, a vjerujem da će sve ostalo doći...

Inače, Vukovar taj nekad najljepši i jedan od najrazvijinih gradova pred rat simbolizira našoj košarci daleko više, oboje su nekad sjali i bili, pa su uništeni...Vukovar se jako lijepo obnovio, nadišao sve svoje rane bez da je zaboravio heroje. Košarka je pala na dno, no neka joj ovaj grad bude primjer uzdizanja i da ne zaboravi svoje heroje kao što je bio Dražen, Krešo koji su toliko dali za ovu košarku. Ne duguju ovu utakmicu samo sebi, nama već i njima te generacijama koje su stvarale povijest naše košarke. 

Vjerujem da  možemo pobjediti i da se vraćamo tamo gdje i pripadamo !