Ovdje su sada moguća dva scenarija.
Prvi, Aco ostaje Asa, daje ostavku (možda čak i Rukavina) tako da vrh Hks-a, ponajviše Joke - ostaje sam sa sobom. Ovo bi, moje je skromno mišljenje, bio jedini konzekventan čin s Asine strane, jer inače ispada da su ga - ako je doista bio za Gjergju - ponizili do daske. I to tko; politika, jarani i interesne klike; oni koji su nas i doveli do ovdje. Koja je, ako ga ovi ne slušaju, uopće onda njegova funkcija u cijeloj priči?
Drugi, ne dešava se ništa, sliježe se polako prašina, vrijeme prolazi, dolazi ljeto i stvari idu svojim tijekom.
Rezultat je u oba slučaja na žalost izgleda isti, jer do skupštine ove neće biti moguće smijeniti - a vjerojatno Plenković neće dati ni poslije; samo što u prvome imamo pokoji čist obraz.
A za budućnost, koja može nastupiti već negdje u svibnju, kada krenu pljuštati otkazi za kvalifikacije - to nipošto nije nevažno. Jer, objasnite mi, kako je moguće da direktor ima selektora kojeg nije htio?
E tu dolazimo do toga kako Asa mora malo uvjerljivije dokazati da priča istinu kada veli da je bio za Gjergju. Ovaj intervju Brajdiću neće biti dovoljan. Niti još pet nakon toga. Trebat će djela, a ne riječi.
Do tada, ja sam prilično siguran da je Aco, paleći pilu za Dalmatinu, na odlasku tom fantomskom odboru prije nego će zatvoriti vrata - rekao kako je odluka njihova. Gjergja sada, Sesar sutra, malo sutra; njemu je dobro kako god. Uostalom, sada je zapravo svejedno, jer nakon ovoga više se toga ne bi primio ni Greg Popovich. Gjergja najmanje.
I tako ćemo opet imati metalni okus u ustima, valjda do Olimpijade 28 ili Eura 29. Koje, kako stvari stoje, možemo samo sanjati.
A novih Zubaca, Babi i Hezonja sve je manje i manje.
Bila jednom jedna košarka, pa se rastopila u ništa, kao nogomet u Madžara, recimo.