Preklapanje utakmica kvalifikacija i Eurolige je najbolji pokazatelj kakva je katastrofa što Hrvatska nema kluba u Euroligi. Kad bi u tom domaćem klubu Eurolige igralo 5-6 domaćih reprezentativaca plus Amer koji bi igrao playa u repki, sve bi bilo puno lakše, a plasmani na Eurobasket ili SP nikako ne bi dolazili u pitanje. Vidimo sinoć što znači Dinamo u Europi za nogometnu reprezentaciju.S jedne strane razvoj mladih igrača (Baturina, Sučić, Kulenović, Nevistić), a s druge strane isto i vraćanje u život igrača kojima je karijera zapala u krizu (Pjaca, Rog).

Taj jedan reprezentivni prozor u 3 mjeseca možeš u Euroligi odigrati i sa juniorima dok reprezentativci igraju kvalifikacije, ništa se ne bi loše desilo. Dojma sam kako 90-tih i početkom novog milenijuma ne bi smo imali igrača poput Giričeka, Mulaomerovića i Planinića da Cibona nije igrala Euroligu. Teško bi se pojavio i Bogdanović da mu Cibona nije oživjela karijeru. Sve su to bili solidni i odlični euroligaški igrači o kakvima danas možemo samo sanjati...A da, zaboravio sam...Bile su to mračne devedesete. Bolje ovako danas u ligi od Triglava do Đevđelije😀