NAIAplayer je napisao/la:
feniks93 je napisao/la:
Preklapanje utakmica kvalifikacija i Eurolige je najbolji pokazatelj kakva je katastrofa što Hrvatska nema kluba u Euroligi. Kad bi u tom domaćem klubu Eurolige igralo 5-6 domaćih reprezentativaca plus Amer koji bi igrao playa u repki, sve bi bilo puno lakše, a plasmani na Eurobasket ili SP nikako ne bi dolazili u pitanje. Vidimo sinoć što znači Dinamo u Europi za nogometnu reprezentaciju.S jedne strane razvoj mladih igrača (Baturina, Sučić, Kulenović, Nevistić), a s druge strane isto i vraćanje u život igrača kojima je karijera zapala u krizu (Pjaca, Rog).
Taj jedan reprezentivni prozor u 3 mjeseca možeš u Euroligi odigrati i sa juniorima dok reprezentativci igraju kvalifikacije, ništa se ne bi loše desilo. Dojma sam kako 90-tih i početkom novog milenijuma ne bi smo imali igrača poput Giričeka, Mulaomerovića i Planinića da Cibona nije igrala Euroligu. Teško bi se pojavio i Bogdanović da mu Cibona nije oživjela karijeru. Sve su to bili solidni i odlični euroligaški igrači o kakvima danas možemo samo sanjati...A da, zaboravio sam...Bile su to mračne devedesete. Bolje ovako danas u ligi od Triglava do Đevđelije😀
Vidi cijeli citat
Baš me zanima koliko je medalja osvojila reprezentacija dok su u njoj blistale euroligaške vedete iz Cibone?
Očito su Poljaci još 1997. imali neke opake igrače kad im svi ti silni euroligaški igrači nisu mogli ništa. Koje je mjesto Hrvatska osvojila na SP-u 1998. ili 2002.? Niti jedno, jer nije ni nastupila tamo. Očito te famozne devedesete nisu baš bile ''zlatne'' po hrvatsku košarku. Što se Aba lige tiče, vidim kako se već zaboravilo da su njezini tvorci bili Miličević i Lisac uz podršku Lorbeka, Radića i Bilića. Nešto što su takvi likovi zamislili ne može biti dobro sve da se postavi na trepavice. Treba reći kako sama ideja nije bila njihova, već je to u stvari bila reciklaža one Novoselove YUBA lige koju je on zamislio pred samo izbijanje rata u bivšoj državi. Kada se sve sagleda lako je zaključiti kako se ishodište ideje o košarkaškom jedinstvu od Triglava do Gevgelije nalazi u Zagrebu i Ljubljani, ne u Beogradu.
Inače, ako devedesete nisu bile mračne tada bi se Dinamo i dalje zvao Croatia, u upravi Cibone sjedio bi neki general, a u Samoboru bi i dalje bilo opasno slušati The Exploited.
Vidi cijeli citat
Meni je fascinantno kako ti rezultate juniorske repke pojačane Vladanom Alanovićem uzimaš ozbiljno na tom Eurobasketu 1997. To jedino rade pojedini Srbi kad slave Đorđevićevu trojku u zadnjoj sekundi, iako je prije te utakmice koef. na kladionicu na pobjedu tadašnje Juge (SCG) protiv Hrvatske bio 1.05. Na tom prvenstvu nisu igrali Kukoč, Rađa, S. Vranković, Komazec, Mršić, Tabak, Perasović sa kojima bi smo bez problema otišli na SP 1998 i tamo imali što reći. Neodlazak na SP 2002. je direktna posljedica šokantnog poraza protiv Turske 2001., što nije sramota jer tadašnja Turska bila domaćin i igrala finale na tom Eurobasketu... Tako da su ti argumenti B.O...Isto tako zaboravljaš kako smo od 1995. do 2005. proizveli čak 4 euroligaška beka (Mulaomerović, Planinić, Rimac, Giriček)...Od 2014. do danas, od kada naši klubovi ne igraju Euroligu nismo proizveli nikoga na bekovskim pozicijama. Da ne kažem kako bi se danas udarali od sreće kad bi gubili na jednu loptu u četvrtfinalu Eurobasketa. Hrvatska ako želi uspjeh reprezentacije mora se prije svega početi ulagati u košarku i klubove, koji moraju imati cilj natjecati se u kompetentnim europskim natjecanjima (Euroliga, Eurocup). Bez toga sumnjam kako može biti napretka. Pitam se što bi bilo i od srbijanske košarke da CZ i Partizan negiraju Euroligu zadnjih 10 godina. Prvo bi popustili rezultati reprezentacije, a nakon toga bi opalo zanimanje za košarku i sve manji broj mladih bi trenirao košarku. Posljedica toga bi bila pad rezultata u mlađim repkama. Dakle, desilo bi im se sve ono što danas tišti hrvatsku košarku, prije svega ogroman pad zanimanja i kucanje na vrata amaterizma.
[uredio feniks93 - 21. kolovoza 2024. u 17:39]