Tomić je primadona koji je ponaša kao uvrijeđeno dijete umjesto da sad pred kraj karijere gdje je zaista zaradio velik iznos pomogne svojoj zemlji da se kvalificira na nama jako važno natjecanje s obzirom da dugogodišnja izbivanja gdje smo u eto 8 godina odigrali samo jedan turnir i to onaj 2022 godine.
Tomić je svoj reprezentativni put završio 2015 kada je imao samo 27 godina u onom debaklu kod kuće gdje se ipak osigurao tada najbolji europski naš trener Perasović, nismo imali sreću sa ozljeđenim igračima gdje je lista bila pozamašna, dosta mladih igrača kao budućih nositelja u vidu Šarića i Hezonje, Bogdanović je doživio potres mozga, a onda se još ozljedio protiv Čeha i Simon.
Doslovno smo ostali bez pola momčad...Jasno, Ante je prvi bio na udaru osobito medija kao jedna od glavnih zvijezda, tada najveća uz Bojana. Međutim, ni prvi, ni zadnji koji je nepravedno prošao u tom čitavu košmaru naše košarke. Nije naša košarka samo Radić i Joke Vranković, korupcija, kriminal, siromaštvo, bankrotirani klubovi i nostalgične priče...
Ima tu i ljudi koji su sudjelovali u stvaranju brojnih mladića, onih trenera koji rade normalan posao, imaju obitelj te dolaze radi klinaca svaki dan da im pomognu trenirati taj naš napačeni sport, fanatika koji prate te ht lige, naše klubove po aba ligi, pa čak i oni koji su u pola četiri u noći gledali Heza, Zubca, Šarića, Bojana...sad će se nastaviti sa Ivišića te išli rano na posao.
Nastup za reprezentaciju je nastup za tvoju zemlju, zajednicu, ljude koji žive od danas do sutra, no ta utakmica i taj trenutak sreće im može poboljšati čitav tjedan i izvuči iz depresije svakodnevnog života jer svaki uspjeh se dijeli, tako i taj košarkaški..
Na kraju, siguran sam da je i Tomić u svom životu naletio na dobre ljude pri odrastanju i školovanju koji su mu pomogli, a sigurno nisu dobivali plaće kao neki eminentni treneri koji haraju profesionalnim sportom iako za njegov razvoj su možda imali i veći utjecaj. Zato, Ante zakopaj prošlost, pred krajem si karijere, love si zaradio za 10-ak života, a ove stvari se pamte i to nikakav novac ne može kupiti, zahvalu i poštenje.
Naša košarka se neće riješiti Jokea, ali bi koji klinac se mogao uhvatiti lopte, odići na lokalni basket nakon utakmice i nadam se pobjede naših. Veću radost od te nećeš ostvariti, niti bolju stvar itko može poželjeti.
Na kraju, svakom na savjest.