Nažalost, bojim se da je gotovo. EB 2025 za nas je propušteno.
Je li velika tragedija? Poznavajući stanje u košarci iz godine u godinu ništa nas više ne može iznenaditi. Hvala g. Sesaru na angažmanu u protekle dvije godine, u prvoj godini veoma je dignuo reprezentaciju, stvorio pravo ozračje, kemija unutar momčadi odlična i kao i igre u onim prekvalifikacijama. Nažalost, ni on se nije poslije najbolje snašao, ali ima dojam da je to kod svakog izbornika. Repeša je zadnji koji nije naročito pao, čak je i Aco Petrović nakon sjajne 2016. doživio s reprezentacijom poniženje u osmini finala EB 2017.
Igrača na vrhunskom nivou jest sve manje, klubovi, pogotovo Cibona su u rasulu, a uporno srljanje u ABA ligu donijelo je i gubitak zadnje nade u ozdravljenje hrvatske klupske košarke kao osnovu svega. Individualaca će uvijek biti, talentiranih ekstra igrača, ali reprezentacija mi nažalost za mnoge djeluje kao strano tkivo.
I nije stvar do izbornika, nisu ni Skelin ni Anzulović, ni Mršić, ni Mulaomerović ni Sesar loši treneri. Kao što nemamo loše najbolje igrače. Ali kronično nam nedostaje vezivo. Strani playmaker nam to ne može pokriti....
