Puno je toga pošlo po krivu, no u razorenoj privredi koja trpi velike štete od strane politike, teško se može naći prostora za ulaganje u šport.
Svima postaje jasno da su neki vrlo loši upravljački mehanizmi toliko okoštali da ih se jednostavno ne može ukloniti. I onda bivšim vrhunskih športašima preostaju mrvice ili samo da šute. Netko će reći tko je jednog J. Sesara tjerao da se prihvati ovakvog posla kada je mogao bilo gdje vani (a pritom podrazumijevam na zemlje barem tipa Mađarska, Češka, Poljska, Belgija, Rumunjska, ako ne i jače košarkaške nacije) raditi trenerski posao, više zarađivati, ostvariti dobre rezultate? Meni se čini da je njegov krimen taj što je pristao da bude na neki način ponižen, progutao "onu stvar", što si recimo Gjergja, Miličić, Mijatović, Lutz, Trinchieri ili koji drugi trener toga kalibra ne bi dozvolili. A pitanje je baš bi li rezultatski reprezentacija bila uspješnija. Ok, plasirali bi se na EB, no ne vidim koliko bi dalje mogli oni izgurati. Imali smo i V. Perasovića pa smo na EB 2015. doživjeli debakl u utakmici osmine finala od Češke. A tada smo imali kudikamo jaču reprezentaciju koja je svoj puni potencijal pokazala 2013. i 2016., čak nam ni ABA liga još nije zadavala toliko glavobolja. Dakle, nije u trenerima, nije u igračima, pa čak ni Savez nije toliko katastrofalan kako bi neki zaključili.