Poslušao sam i izbornika na podcastu. Jako je optimističan i isto je uvjeren da smo mrak i da će se svi odazvati bilo kad i u bilo koje vrijeme. I definitivno mu je Smith prvi izbor i neće ga se mjenjati jer se jako dobro uklopio. Znači nebitno je kaj smo sa tim strancem u momčadi završili u pretkvalifikacijama kvalifikacija. Ne pada nikom na pamet u tom našem HKS-u da kad već imamo stranca da nabavimo nekog kvalitetnijeg. 

Ispada da nam mlađe kategorije ne valjaju, a Hrvatska je U16 i U18 među 5 najuspješnijih nacija Europe, zadnje zlato smo osvojili prije 6 godina, šta trebamo ići u Sloveniji učiti kako se igra košarka jer zadnjih par godina imaju bolje rezultate od nas?

Ima tu jedna malo nezgodna okolnost.

 

Prema utakmicama koje sam do sad pogledao na eurobasketu, očito je da bolje funkcioniraju reprezentacije koje su dulje na okupu i čija igra više nalikuje klupskoj, sa izraženim igračima "zadatka". Takvih ima napretek u reprezentacinama Poljske, Izraela, Litve (samo da navedem neke čija igra nadilazi pojedinačne vrijednosti "rostera").

 

Ako ne računamo prozor (prvi u drugom krugu) koji će se igrati u kolovozu/rujnu 2026. s momčadima iz skupine s kojom se križamo  (Latvija, Poljska i vjerojatno Nizozemska) za koji će Mijatović načelno moći imati sve reprezentwtivce barem 3 tjedna na okupu i uigravati ih, za prva 3 prozora doslovno treba pripremati blitzkrieg taktike (za što su navodno služile i nedavne podulje pripreme za pretkvalifikacije). Za neke prozore će igrači iz EL (Hezonja prvenstveno) dolaziti doslovno dan prije utakmice. U takvim okolnostima dovesti novo ime, potencijalno jakog individualca može značiti 20+ poena, ali i pitanje uigranosti s drugima.

 

Moje neko predviđanje da će odigrati prvi prozor u studenom sa Smithom i vidjeti kako će to izgledati protiv Izraela "u gostima".

 

Slutim da se Smith neće dobri provesti kad ga bude branio netko od njemačkih defanzivaca i da bi do tada (veljača) moglo biti naznaka novog kandidata.

Pa očito da treba.

 

Lako za medalje, zadnje prije 7 godina.

 

Sadašnji trend je poražavajući.

 

Simon je više puta naglašavao Finsku kao primjer. Valjda se može saznati što oni tamo rade posebno (a sigurno da to uključuje ulaganja).

A jbtg i njima se porodilo. Markanen bi bio igrač da se bilo gdje obučaval. A pogotovo ovaj sad novi Murinen. To su genetske zvijeri. Sumnjam da se to da nekaj previše istrenirat i stvorit. Možemo i bliže skočiti do Srbije. Meni se čini da je naš najveći problem kaj našu djecu više nogomet zanima nego košarka ,a čak i rukomet je ispred košarke i onda svi oni odlaze u te sportove prije nego u košarku.

Mislim kako je ovo razlog našeg problema s bekovima. Mnogo mladi visine od 185-200 cm idu na nogomet i rukomet i tu "zaglave". Zaglave negdje na trećem golmanu, drugom pivotu, trećem centralnom napadaču i slično. Primjerice Bogdanović je prvo trenirao nogomet sve dok nekim čudom nije otkrio košarku. Međutim, čuda se ne događaju tako često....

Mislim da je njegov otac bil poznati hakler po Mostaru sa super šutom isto kao i Hezonjin u Dubrovniku. Kruno je neki dan rekao da puno djece od njegovih bivših suigrača trenira nogomet.