Što se tiče tog zlata iz 2018., to bi mogao biti ogledni primjerak kako se sa under reprezentacijama ne treba raditi, ali i kako od under naslova (kolektivnih/individualnih) ne treba "pripremati ražanj" za seniorske uspjehe.
Kao prvo, Karakaš je to prvenstvo igrao sa jako suženom rotacijom, petorka Paponja, Perasović, Tišma, Prkačin i Bošnjak. Od ostalih 7 jedva da je itko vidio parketa, nešto značajnija rola Tomislava Ivišića u finalu i to je to.
Dakle, seniorski pristup s jedinim ciljem ostvarivanja rezultata.
Petorka s jednim bekom i 4 dvometraša, od kojih su za najisturenijeg znalci tada govorili da je akcelerant i to se pokazalo točnim. Drugi iz petorke prvenstva, ha, nadam se da će pod Jusupovim vodstvom napredovati, možda do neke eurocup razine te do predmeta ovog topica.
Perasović je tada čuvao dvojke, može li to sada?
Za Paponju se tada govorilo da je pravi play, sjećam se njegovih bitnih trojki, dijeljenja lopte i krađa lopti u obrani. Međutim, čim je zašao u seniorske vode, otpušten iz Cibone zbog Gnjidića, u Zadru sumnje o tome da "neće prijeći centar a loptom" i slično. Nije ga imao tko gurati, ogledni primjer hr struke (koja otpisuje mladiće koji nisu nba/el potencijali ili jednostavno plod loše selekcije?
...
Još su relativno mladi (23), ali je jasno da nitko od njih nema šanse iti pomisliti na Sengunovu razinu.
[uredio Jotojoto - 04. rujna 2025. u 08:55]