I meni se sviđa roster, to je više-manje to.
Ono što mi se još više sviđa, barem po ovim uvodnim utakmicama, je strukturni i taktički odmak od Sesarove Hrvatske. Tomica vidno nastoji implementirati sustav koji više ide u korak modernoj europskoj košarci. Umjesto da traži spasitelja na lopti, igra se temelji na bržem protoku lopte i iskorištavanju polivalentnosti krila. Taktika više ne pati jer se ne pokušava igrati ono što igrači ne mogu igrati, već se slabosti u kreaciji skrivaju agresivnom obranom i tranzicijom, što je uostalom nekakva odlika Mijatovićevog stila iz Turske. Dodatak Šarića donosi i malo više kreacije s visokog posta, što je još jedan bonus kojeg bi Mijatović mogao iskoristiti, naravno ovisno o Darijevom fizičkom i mentalnom stanju. Strukturno vidljiva je i jasnije postavljena hijerarhija. Hezonja i Smith npr. dobili su jasnije uloge unutar sustava koji zapravo ne ovisi o individualnoj inspiraciji (čitaj: divljanju!), već o postavljenim taktičkim prednostima u miss-match situacijama.
Nekako mi, iako je zaista rano o tome govoriti sa sigurnošću, Mijatovićev početak sugerira puno više stabilnosti i mirnijeg pristupa. Tako da – da, optimist sam i nadam se da bi mogli uhvatiti jednu pobjedu u duelu s Njemačkom, a to bi širom otvorilo vrata SP-u. Jedva čekam petak.