Bilo je lijepo biti nakon dugo vremena u ispunjenom Draženovom domu, barem kad je košarka u pitanju. Bilo je i nevjerojatno vruće u dvorani, valjda 30 i više stupnjeva. Navijanje sasvim solidno, i više od toga.
Što se utakmice tiče, odlučujući su potezi pripali epizodistima - Badžimu i Kayilu. Taj kraj treće, početak četvrte četvrtine kad je Badžim povezao tri trice, a Kayil krenuo u soliranje nakon dva slučajna pogotka od table su odlučili utakmicu.
Bilo je očito da će Nijemci u nedostatku Da Silve, Bonge i Hollatza u odnosu na početak kvalifikacija imati dosta problema u organizaciji igre, ali mi smo tek u trećoj četvrtini podigli agresivnost u obrani na prihvatljivu razinu, nakon što su se razigrali u prvom dijelu.
Šarić odradio partiju iznad mojih očekivanja, mislio sam da je u lošijem stanju. Smith je povukao na početku utakmice kad nikoga nije išlo, i odradio je sasvim dobar posao. Ono što je evidentno je da Ružić ima najbrže noge od naših visokih, a uz to je i visok i krakat i ima velik obrambeni potencijal. Hitno mu trebaju kile, kako za obranu, tako i za napad. Međutim ne mijenja činjenicu da smo najbolje izgledali s njim i Šarićem u paru.
Branković nas je svojom rolom s klupe uveo u kontra-ritam i on ako nije u onom cilindru ispod koša gdje je njegova visoka faktor, obranu igra samo pogledom. Božić je loš fit za našu reprezentaciju kad smo kompletni, jer kad su Šarić i Hezonja na parketu, da ne govorim kad se priključi Zubac, onda nema smisla da on igra svoj bully-ball dolje na niskom postu, a neka prijetnja ozbiljna iz spot-upa nije da ga se koristi na taj način.
Suma sumarum pobjeda je najbitnija kako za plasman dalje, tako i za atmosferu oko reprezetnacije, ali da je ovo bilo neko čudo od igre protiv oslabljene Njemačke i nije. Međutim, ako malo popravimo obranu i ona više bude ličila na ono što smo gledali u drugom poluvremenu, onda bi na račun suhe kvalitete trebali biti favoriti i u nedjelju, jer ovo je blizu maksimuma što Njemačka može isporučiti s ovim rosterom.
