SUPER MARIO
INTERVJU – MARIO HEZONJA: ''HRVATSTVO SE NE MJERI PO TOME. JA SAM PROFESIONALNI KOŠARKAŠ PA NA MOJU TJELESNU SPREMU, FIZIKU, NA MOJU GLAVU I MENTALITET, SVE OVO NIJE PROBLEM. HRVATSTVO MJERITE VI KOJI ŽIVITE U HRVATSKOJ 365 DANA U GODINI I PLAĆATE POREZE. HRVATSTVO SU MJERILI NAŠI STARI, KADA JE TREBALO, 90-IH GODINA. JA NE MJERIM HRVATSTVO PO TOME ŠTO SAM IGRAO ZA REPREZENTACIJU U KOJOJ SAM PAR TJEDANA GODIŠNJE''
Na nedjeljnu utakmicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, što se igra u Bonnu (18 sati), hrvatska košarkaška reprezentacija otputovala je s velikim kapitalom. Dobrim dijelom se pobjeda nad Njemačkom (93:88) dogodila i zahvaljujući uspješno izvedenoj operaciji noćnog transfera Marija Hezonje, na relaciji Madrid - Zagreb, koji je premda nenaspavan zabio 21 koš i dodao pet asistencija.
- To što je Mario napravio, da dvije noći zaredom odigra dvije takve utakmice, to je za medalju. Čovjek je došao u hotel u pet ujutro, spavao do devet i nakon toga je došao na šuterski trening - kazao nam je kondicijski trener reprezentacije Mario Mandir.
A što na taj kompliment kaže "Super Mario"?
- Meni je to normalno jer se spreman za to ljeti. I zato mi nije nikakav problem tijekom sezone ni fizički ni psihički igrati puno utakmica. Ili pak igrati dvije večeri zaredom na udaljenim lokacijama.
Zar mu ovo nije bila peta utakmica u osam dana?
- Jest, ali kad radiš dok drugi odmaraju, i kada si spreman, onda sezona bude lagana. Takva sprema se radi u razdoblju kada nema natjecanja.
Kako je tekla operacija dovođenja Hezonje u Zagreb?
- Ja sam nakon Realove utakmice protiv Bayerna otišao kući spremiti se i u dva iza ponoći smo, mislim, poletjeli, iz Madrida. I u Zagreb smo sletjeli oko pola pet.
Je li uspio barem u zrakoplovu malo odspavati?
- Ma ne, ja spavam samo u krevetu. No, čak mi je i moj pametni sat pokazao da sam fizički u zelenom. Nije nikakav problem bio.
Pretpostavljamo da niti jedan euroligaški poslodavac nije sretan kada mu igrač izrazi želju da večer nakon klupske utakmice igra za svoju reprezentaciju pa tako i s činjenicom da će taj igrač odigrati šest utakmica u deset dana. Kako je to riješio?
- Sergio "Cacho" Rodriguez, sportski direktor Reala, moj je bivši suigrač a i Rudy Fernandez je sada u klubu i to je meni velika pomoć jer s njima mogu iskomunicirati takve stvari. Da su to neke gazde koje nemaju veze sa sportom onda bismo se tukli u stilu tko je jači, je li klub ili igrač. Netko bi tada možda uperio prstom u mene i rekao "gledaj ovoga, taj misli da je veći od kluba". No, što se tiče njih, to su savjeti. Nisu to zabrane. Pa meni je prvi "Cacho" kazao: "Kako da ja tebi kažem da ne ideš, kada sam ja išao igrati za svoju reprezentaciju".
A tu smo se dotaknuli i bolne teme i Fibina insistiranja da se igraju kvalifikacije u vrijeme kada mnogi igrači, ponajprije oni s NBA etiketom, ali i euroligaški, nisu dostupni.
- To je jedan veliki problem Fibe ali i domaćih liga. U nekima od njih ima previše klubova što znači i previše utakmica. No, kako da vi u jednoj Ligi Endesa maknete Granadu ili nekog sličnog kada vas ondje, na gostovanju, čeka puna dvorana. A realno je klubova previše. Mi ako igramo pet utakmica finala doigravanja španjolskog prvenstva to završava negdje 26. lipnja, tako nekako. Organizacijski je kaos između Fibe i Eurolige a na kraju ispaštaju igrači koji ne igraju za svoje reprezentacije a ispašta i publika koja tijekom sezone ne može gledati svoje najbolje košarkaše.
Je li bilo pomoći što je i njegov klupski kolega Nijemac David Kramer također pohitao prema Zagrebu. Također privatnim zrakoplovom angažiranim od Deutscher Basketball Bunda?
- Ne znam, nisam s njim po tom pitanju ni pričao, to da ću igrati zagrebačku utakmicu. No, očito su se i Nijemci potrudili da imaju svog realovca.
A na kraju su Hezonja i Kramer završili zajedno u svlačionici Draženova doma, u hladnoj kupki, za regeneraciju.
- Kramer je fantastičan momak, sjedi kraj mene u Realovoj svlačionici, a i odličan je igrač. Inače, razumije hrvatski jer je Slovak.
Marijevo noćno priključenje reprezentaciji lijepa je slika odnosa prema nacionalnom dresu?
- Hrvatstvo se ne mjeri po tome. Ja sam profesionalni košarkaš pa na moju tjelesnu spremu, fiziku, na moju glavu i mentalitet, sve ovo nije problem. Hrvatstvo mjerite vi koji živite u Hrvatskoj 365 dana i plaćate poreze. Hrvatstvo su mjerili naši stari, kada je trebalo, 90-ih godina. Ja ne mjerim hrvatstvo po tome što sam igrao za reprezentaciju u kojoj sam par tjedana godišnje.
Slika uzornog odnosa prema reprezentaciji jest i Šarićev dolazak iz Amerike gdje je ostao bez kluba ali u nadi da će ga netko ipak angažirati.
- Opet se vraćamo na te nelogičnosti u današnjem sportu. Pa taj čovjek je bolji od pola igrača u NBA ligi. No, tamo si ti žeton, i ako ti je ugovor onoliki koliko treba da se pokrije neki trejd i onda te razmijene u neki klub koji nema pojma koliko si ti dobar i na koncu te otpuste i eto te u Šibeniku. Ja nemam poštovanja prema takvom biznis modelu. Ja ne trpim te stvari. Dario je odigrao kapetanski. Ja ga dobro znam, igrali smo zajedno i u Zagrebu. Taj čovjek da ne dirne loptu godinu dana, dignut će nekoga na fintu, dodat će loptu u kut gdje nitko nije ni vidio da postoji slobodan igrač i uz to će još zabiti 20 koševa. S tim kompjutorom u glavi se rađaš.
No, Mario i Dario, protiv samouvjerenog njemačkog stroja, ne bi bili dovoljni da nije bilo dionica kakve su pružili Jaleen Smith, Dominik Mavra, Michael Ružić, Luka Božić, Roko Badžim...
- Nakon što sam se ja u prvom poluvremenu tražio, Božić je ušao i sa svojom borbenošću napravio tri prekršaja i to je bilo natjecateljsko "samoubojstvo". A taj čovjek je riješio utakmicu s dvije osvojene lopte. Mavra već godinama igra na visokoj razini, on nam je promijenio ritam, odlično je igrao pick and roll. Najviše mi je drago za Badžima, da se oporavio nakon ozljede i da može ići na još veću razinu. Njemu reprezentacija može biti odskočna daska. Mora vjerovati da može ići na višu razinu. On je šuter, to je njegova specijalnost, i on se treba profilirati u takvog igrača na klupskom košarkaškom tržištu.
Kazat će Mario da je zadovoljan logistikom koju je reprezentaciji pružio Hrvatski košarkaški savez. Ne samo po pitanju iznajmljivanja privatnog zrakoplova za njegov transfer.
- Puno je to sada bolje. Savez se zalaže za bitne detalje oko i u reprezentaciji. Ide sve to nabolje. Jesmo li mi tamo gdje želimo biti rezultatski i organizacijski? Još nismo, ali ide sve ka tome.
Kako se tijekom utakmice osjećao netko poput njega u uzavrelom Draženovu domu, u atmosferi kakve dugo nije bilo vezano uz reprezentaciju? DJ je puštao pravovremeno "dizalice" na koje bi publika odlično reagirala.
- Nisam to ni čuo jer sam bio u dubokom fokusu na izvedbu, na igru. Tako da nisam reagirao niti na publiku. Ali publika je jako pomogla. Hvala im puno što su se odazvali u velikom broju. Nama to svima znači. Najviše znači ljudima koji su se pojavili a to je publika. Oni su sami sebi napravili odličnu atmosferu. Zapravo, najbitniji je taj ugođaj oko reprezentacije. Da se priča, da se košarka malo pomalo vraća. No, nismo mi još ništa napravili. Ima tu još utakmica za igrati.
Svi koji su te večeri igrali tu utakmicu ili su joj nazočili, zacijelo su se osjećali dobro.
- Ja se stalno dobro osjećam u reprezentaciji. Meni pobjeda i poraz nisu mjerilo. Bilo je tu dobrih osjećaja i kada nije bilo dobro stanje. Ovo jest jedna od boljih, jest. Jer još od kadetskih dana u Zagrebu nisam igrao u Draženovu domu. U svakom slučaju, Zagreb je opravdao svoje domaćinstvo. Bilo je stvarno super. Malo je drugačija atmosfera nego u našem južnjačkom Zadru no sretan sam što je naša povijesna dvorana bila rasprodana.
Tekst: Dražen Brajdić - https://www.vecernji.hr/
Sa dragom kod četiri kantuna, kroz tihu varoš proći bi zna, Na rivu il' uz Donat stari dok tiho, tiho sniva Zadar grad
